Pregled posta

Rad u znanosti: 5. dio (RIC)

Idemo dalje.
Da se malo kronološki vratim na početak svog rada. Prvi dan u kancelariji bio je popraćen doručkom (bilo je oko 10 ujutro) u restoranu u Malom Stonu. Prvi restoran s desne strane, onaj što ima veliki akvarij. Šef je naručio prstace, Suradnica broj 1 i Tajnica nešto lagano i legalno kao i ja. Možda sam uzeo samo pomfri ili sok. Nebitno. Kad smo kod ovoga, treba zapamtiti što je Šef jeo, jer će bit riječi o njegovom opravdanju ne preodužavanja mog ugovora a tiče se mog krivolova. Evo, on je na moj prvi dan (ne poznavajući mene), jeo prstace. Za doručak!
Naknadno sam saznao da je alergičan na kamenice (ili na sve školjke) ali da ih svejedno tamani do besvijesti i onda navodno unakazi toalet restorana (to se sam hvalio pokazujući visinu pločica). Uz to kao prilog moram navesti i česta hvalisanja tipa "Vidi me, isti sam car Neron, ovako je on sjedio, jeo i pio".
Da se maknemo sa prvog dana..
Dakle, Suradnica broj 1 je pisala svoj magistarski rad, ja sam joj pomagao što loveći gavune što brojeći branhiospine.
Uz to, nastavio sam rad sa uzgajivačima ribe u Metkoviću (točnije Podrujnici).
Nastavio sam praćenje hidrokemijskih osobitosti morske i bočate vode na 20ak lokacija, na dvije dubine. Nova stvar je bila da se RIC usmjerava na izučavanje cipla kao vrste za uzgoj u zemljanim bazenima. Cipal je bio moja specijalnost za prepoznavanje vrsta, za lov ali i za gradela (Slika 1)

Slika 1: Prosječni ulov ostima uz Neretvu, iz kraja, trajanja 20 minuta

To što sam rekao da se RIC usmjerava zvuči filmski. Uglavnom, uz sav spomenuti rad munjevito sam se bacio na nabavku znanstvene literature o ciplu (čak i dopisivanje poštom sa autorima), proučavanje literature, kupio sam materijal za mrežu, ribarske čizme (to dvoje na račun firme), sašio 60m mreže i počeo loviti ciple uzdajući se u šefa (Slika 2).


Slika 2: Tipični ulov cipla za istraživanje (100-injak kom.vrste Lisa saliens)

Ionako već iskusan tokom čitava života, što se cipla tiče, ovo je bio prelazak na sljedeći "level", što bi "gameri" rekli (na hrvatskom razina i igrači-vratimo hrvatski u naš jezik!)

Dakle, mjesečno sam osobno lovio 100-injak komada vrste Lisa saliens, i još 4 vrste cipla sam osobno lovio a u nedostatku ulova kupovao na pijaci na račun centra. Svu tu ribu sam osobno secirao (osim par vrsta zadnjih mjeseci istraživanja) Slika 3.

Slika 3: U laboratoriju na Bistrini. Obrada cipla Lisa saliens

Ja sam pokrivao svu logistiku odozdo, i terenski rad, i uzdao sam se u vodstvo, u hijerarhiji, odozgo.
Kad je sav moj godišnji rad prilazio kraju, Suradnica broj 1 je uzela sve podatke okoje sam skupljeo o ciplima. U međuvremenu je obranila mgisterij. Jednog dana mi je rekla da je na stolu našla prijednog svog doktorata na temu cipla i da joj je to Šef napisao i ostavio.
Doživio sam šok.
Nedugo nakon toga pokupili su sve moje uzorke i podatke o ciplima (Mugil cephalus, Lisa ramada, Chelon labrosus i Lisa aurata, dakle sve osim za vrste Lisa saliens). Dakle od 5 vrsta cipla koje sam istraživao, digli su mi sve osim jedne. To su mi ostavili jer to istraživanje nije još gotovo, ali ja sam za njih bio gotov i očito su to dugo pripremali. Suradnica broj 1 je odmah zauzela stav kontra mene-očito oportunistički. Nije se bunila na svoju temu. Nije rekla šefu da to nije pošteno.
Ja nisam mogao spavati doslovno 15 dana.
Totalnosam bio izbezumljen kako je moj rad (čitavo ljeto se nisam doslovno okupao u moru, od posla, i radio sam nekad i po 15 sati dnevno) bio "maknut".

U međuvremenu sam, nekoliko mjeseci ranije na terenu razbio far svog auta (značajno radi konteksta). Šef mi ga platio tako da mi je dao da potpišem putni nalog za Split. Lažni putni nalog. Potpisao sam, uzeo novac, platio far i odlučio da zbog savjesti to više nikad neću učiniti. Zbog toga sam skorašnju sljedeću priliku potpisivanja lažnog putnog naloga odbio. E, sad, kakve to veze ima sa ovom pričom?
Pobunio sam se što nakon dogovora da Suradnica broj 1 magistrira pa onda ja, sav moj rad uzmu sad za njen doktorat. Šef me pozvao u kancelariju i doslovno mi ovako rekao:
"Šumane, plati mi janjca i napisat ću da si sudjelovao u radu, kao suradnik". Koje poniženje...
Ja sam na to odgovorio da to neću napraviti, a više sam bio zinuo nego što sam govorio. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. To je trebalo snimiti.
Nakon toga je uslijedilo još i ovo: "Kad je tebi trebalo onda si potpisao putni nalog za Split?"
Ja sam rekao da se kajem za to i da nikad neću više to napraviti. Ono što sam odbio nakon toga bio je tipičan njihov putni nalog, ne za oštećeno osobno auto korišteno u poslu firme, već eto tako, čisto za njihov novac. Usput, Šef je na račun centra kupio terenca benzinca i snjim obavljao privatne stvari. Dok sam ja posudio za auto, razbio far i primio nelegalni novac za popravak. Može li se to uspoređivati uopće?
Nakon toga je nastavio o radu na istraživanjima: "Bio sam u Americi, i tamo doktor ne ulazi u bazen sa ribom. To radi crnac. Šta ti misliš kako se ovo radi?"
Ja sam odgovorio: "Ovo je lopovluk".
Šef: "Sve je lopovluk moj Šumane, sve što vidiš oko sebe je lopovluk"
Ja prosto nisam mogao vjerovati da je ovo ovako duboko.
Jednostavno nisam bio svjestan svoje okoline a posvješćivanje o okolini mestrefilo 10 puta gore nego hladan tuš. Ma neisplati se opisivati uopće.
Šef je očito postavio jaki filter u svojoj organizaciji i htio me slomiti pa me još jednom pitao: "Štaje onda, oćeš onda platit janjca ili nećeš?"
Mislim da mi je još dodao dali želim biti na radu ili ne.
Nakon mog kategoričkog odbijanja, to je bio zadnji razgovor između nas dvojice.
Meni je srušio sav rad u znanstvenom napretku što je mogao srušiti, ali znanstvenu karijeru gradio je...za nepovjerovati: tajnici-knjigovotkinji. Ona je u ovome znanstvenom radu druga od tri autora.

Unatoč šefovom uništavanju svega vezanog za mene, do kraja sam odradio čitav ostatak dvogodišnjeg ugovora (pola). Sa Šefom uopće nisam razgovarao -nikad više (jednom sam ga pozdravio u susretu vani 2g poslije). Uglavnom, optužio me "za raspad ekipe", te me maknuo sa svih zadataka. Nakon par mjeseci besmislenog surfanja internetom, u kancelariji na Bistrini, na prijednog osoblja sam otišao u sestrinsku firmu koja ima uzgoj u kavezima. Tako se Šef riješio uljeza, a ja sam se maknuo iz blatne kupke. Potpuno dragovoljno, da bar naučim nešto do kraja ugovora. I tu sam odradio ugovor do kraja, kao obični NKV radnik, hranio sam ribu, čuvao, izlovljavao, krpio mreže, ronio. Rad je bio 24 sata solo (osim u izlovu kad je prisustvovala i cijela ekipa), pa 2 ili 3 dana slobodan.
Farma je bila u Bjeljevici, prolazi se kroz Mali Ston, kad se izađe iz Neuma cestom, nasuprot ceste, uvala s unutarnje strane Pelješca.

Tako sam ostao kratak za sav svoj rad u RIC-u. Naučio sam kakav profil čovjeka može dogurati u znanosti visoko, a kakav može ostati dole i da nema šanse napredovati.

U međuvremenu, dok sam bio u dobrim odnosima sa šefom, upisao sam poslijediplomski u Zagrebu (o svom trošku, ako pitate) i brzinski odrađivao sve obaveze odozdo. Ta moja godina je bila prepuna rada.
Nastavit će se....






Post je objavljen 14.12.2011. u 20:00 sati.