U kasnu jesen 1918 skupina hrvatskih gusaka pod egidom „Jugoslavenskog odbora“ uletila je u gustu maglu ponad Beograda, istrgnula svaka svoje pero i podpisala tzv. prisajedinjenje.
U kasnu jesen 2011 dvije „guske“ spremaju se učiniti nešto još pogubnije za opstanak Hrvata.
I dok se prvoj skupini ponešto od ondašnje katastrofalne zablude i može oprostiti poradi konsternacije i konfuzije nastale u sam završetak Prvog svjetskog rata i naglog pucanja austrougarskih okova, ova druga, suvremena, skupina neće imati pred sudom povijesti olakotnih okolnosti jer to što kane učiniti plod je dugotrajne i fanatićne nakane upokojenja Države Hrvatske.
Ona prijašnja skupina gusaka nije imala politički legitimitet već je bila proizvod ratnog kaosa dok ovovremene“guske“ legitimitet imaju ali ga ovom svojom nakanom daleko prekoračuju.
Stoga je to što kane učiniti akt veleizdaje.
Jer nitko nema pravo, a i protuustavno je podpisivati bilo kakav prijenos suvereniteta Države Hrvatske i time derogirati prirodno i Božje pravo Hrvata na upravljanje vlastitom Domovinom.
Svjedoci smo priglupe, iritantne kampanje u svim oblicima javne komunikacije, kampanje koja „prisajedinjenje“ EU promovira kao gotov ćin. Cijelo se vrijeme sustavno izbjegavaju riječ ; ako, kad, u slučaju da.....i na verbalnoj se razini Hrvate u gebelsovskoj maniri sustavno hipnotizira situacijom „svršenog čina“.
Sustavno se sugerira kako je to gotava stvar i kako je referendum tu samo - pro forma.
Sustavno se guši i onemogućava svaki glas protimbe i razuma.
Sustavno se puk zaglupljuje imbecilnim porukama kako ćemo, primjerice, dvadeset godina neovisnosti upravo najčasnije proslaviti podpisivanjem i pristajanjem na novu zavisnost.
Sustavno se puk zaglupljuje lažima i obmanama o „medu i mlijeku“ EU iako Europa gotovo svakodnevno „gori“ u protestima obezpravljenih i siromašnih. Iako je tamo, u većini država, stopa nezaposlenosti kudikamo veća od one u Hrvatskoj.
U Jugoslaviji, Hrvati su činili oko 20 % stanovništva. Bili smo poniženi i obespravljeni. Kakav bi naš status bio u zajednici u kojoj bi naša zastupljenost bila ispod 1%(jednog,jedinog postotka) ?
Stavljanjem datuma referenduma daleko iza a ne ispred sramotnog čina podpisivanja povrijeđenima bi se trebali naći čak i oni koji u svojoj kratkovidnosti priželjkuju novo „prisajedinjenje“ jer ova odnarođena vlast ni njima ne daje za pravo reči „DA“. Morali bi se uvrijediti jer to jedino može značiti kako neće biti pitani niti u odlkama koje će se kositi s njihovim stavom. Ubuduće.
Prisjetimo se kako je „ Zatvorska ptičica(K.Vonegut)“ tzv. pregovore otpočela tezom izvan „(Na) rubu pameti(M.Krleža)“ kako pristupanju nema alternative. Ne treba biti „nobelovac“ kako bi se spoznao sav idiotizam pregovarača kojeg je početni položaj puzanje pred suprotstavljenim mu pregovaračem. Osim ako pregovarač ne drži;
kako su idioti zapravo oni u čije ime pregovara.
Da izabrana vlast imalo poštuje svoj narod, taj se je referendum trebao održati daleko prije i samog započinjanja pristupnih pregovora i trebao je, zapravo biti ili dopusnica ili zabrana takve činidbe. Tek bi u tom slučaju sve to skupa imalo obilježja demokracije.
Ovako je to – demoNkracija.
Ovako, sve je to teror političke oligarhije koja bezskrupulozno težeći za vlastitim probitcima svoj narod prodaje u roblje, jer, iako je to teška riječ, upitajmo se kako se definira status roba? Što je sluga u vlastitu domu negoli rob? (Nemojmo biti blesavi pa nedostatak željeznih negvi tumačiti – slobodom. Suvremeni robovlasnici suvremenim robovima izdaju – kreditne kartice.)
Ovakvim se činom nasilno prekida stoljetna poveznica „krvi i tla“ i najveće hrvatsko blago – hrvatska zemlja, prevodi se u status trgovačke robe kojom će se trgovati na svjetskim burzama.
Ovim činom Hrvati gube onoj osnovni čimbenik identiteta a to je Domovina. A bez čvrstog sidra Domovine vjetrovi će nas raznjeti, parafrazirat ću F.Tuđmana; „bespućima povijesne zbiljnosti“.
Stoga, Hrvati i svi oni kojima je Hrvatska domovina, ne dopustimo da taj sramotni, veleizdajnički ćin bude uvertira rekvijema „Hrvatska“.
Ne dopustimo da nam oni kojima je odavno oslabilo i popustilo korijenje tumaće „nacionalni interes“.
Nacionalni interes Hrvata može biti samo jedan a to je „VJEČNA HRVATSKA“.
Ne – Hrvatska- kao zemljopisni, već -Hrvatska- kao „emocionalni“ pojam.
Ulaskom u bilo kakve „asocijacije“ kopamo svoj vlastiti grob.
Ne dajte se zavarati i „navući“ na lažna obećanja „boljeg standarda“. Jer to što u krletkama uvijek ima hrane ne čini slavuje nimalo sretnima.
Spomenimo se Dubrovačke Republike; nije bila slobodna zato što je bila bogata već je bila bogata zato što je bila slobodna!(citat M.Frančišković)
Doktor Ante Starčević je zapisao ; iznad Hrvatske je jedino Bog !
Bog i Hrvati !
Mladen Šepić-Barba, A-HSP Vrbovsko
Post je objavljen 08.12.2011. u 09:08 sati.