Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/magnifikat4

Marketing

KUDA IDE OVA PLANETA?

Sjećam se jedne zgodice koju smo prepričavali u vrijeme prognaničkih dana.
- ''Oprostite, kuda ide ova planeta?'' - upitao je prognanik Joško Sladić vozača autobusa.
Ovomu valjda ni na kraj pameti nije bilo da bi ga netko pitao za odredišite planete,
naviknut da ga se pita o autobusnoj liniji - pa mirno odgovori:
- U Vranjicu!
........
..............................................................................................................................................................................................

Image and video hosting by TinyPic

Ali stvarno, to je dobro pitanje, onda i sada: KUDA IDE OVA PLANETA?

Ako samo pogledate vijesti vidite da je situacija u svijetu sve nestabilnija.
Svugdje su prosvijedi, nemiri, kriza, ... Ljudi se boje i novog rata. I već se osjećaju kao prognanici ili kao robovi.
Ne samo EU nego čitava kugla zemaljska podjeća na priču o kuli Babilonskoj.
Čovjek je pomislio da može sve. A onda mu se pobrkali računi. Sve se izokrenulo.
Sve se ljulja i više ništa nije sigurno.

Ali upravo tada i u takvim uvjetima se može bolje pokazati i vjera i nada i ljubav
i Bog na djelu.
Upravo kad čovjeku njegovim snagama više ništa ne ide.

Današnji svetac, sv. Franjo Ksaverski, kaže da ''SPAS ČOVJEČANSTVA
ne ovisi o materijalnom uspjehu,
ni o znanostima koje zamračuju intelekt,
ni o oružju,
ni o ljudskoj radinosti,
nego - samo o Isusu.


Ipak, ni sveti Franjo nije sjedio skrštenih ruku i čekao što će Spasitelj (sam) učiniti.
Naprotiv, teško se sjetiti nekog ko bi bio veći misionar od njega,
nakon svetog Pavla.

(Njegov sažet životopis možeš pronaći i ovdje)

Što je to bilo u svetom Franji da ga je tjeralo po Indiji i Japanu, želeći ući i u Kinu?
To zasigurno nije bila želja za putovanjima, za avanturama, za nekim novim doživljajima.
Ono što je Franju tjeralo na put je njegova goruća želja da donese Isusa dušama.

Čuli smo za jednu vrstu gladi, koja prijeti zapravo i nama, ako malo bolje pogledamo.
No manje se čuje o duhovnoj izgladnjelosti.
I kao kod one fizičke, tako i kod ove duhovne gladi: dok se jedni prejedaju, drugi nemaju ništa
ili vrlo malo.

Kako napraviti ravnotežu?
- Tako da se osvijeste oni koji imaju i shvate da ima - i onih koji nemaju.

Ali kao da je to lako. Ako je netko neosjetljiv na materijalne potrebe drugog, i živi mirno lagodnim životom dok mu susjed nema ni za kruh, pitanje je kako mu može pomoći duhovno...

A svi smo na svoj način pozvani biti MISIONARI, baš kao što smo svi pozvani na svetost.
Kakva bi to svetost bila ako bi bila začahurena samo u sebe

Oprosti nam Bože,
za svo vrijeme sebične zauzetosti svojim vlastitim životom...






Post je objavljen 03.12.2011. u 15:31 sati.