Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/11

Marketing

Sluga i gospodar

14"Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov."
19"Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun (Mt 25, 14-19).

Gospodar nikoga ne pita bi li mu htio služiti. Prispodoba pretpostavlja razliku između sluge i gospodara. Uloga sluge je da služi gospodaru. Takva početna slika odudara od samoshvaćanja modernog čovjeka. Prema njemu, čovjek nije sluga. Ničiji. On je slobodan, samostojan, gospodar svojeg života. Služenje je u suvremenom svijetu prilično negativno obojen pojam. Zanimljivo, Isus se u prispodobama neprestano vraća na lik sluge u vjerničkom odnosu prema Bogu. Pa ipak, Bog nas je stvorio slobodnima i nigdje nema tako snažnog poziva na slobodu kao što to odzvanja u Isusovu stajalištu i njegovim riječima. Kako je to moguće spojiti?
Služenje je sama bit kršćanstva. Nije moguće biti Kristovim učenikom i ne biti sluga. Isus za sebe kaže: "Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i svoj život dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20, 28). Upravo stoga od svojih očekuje da čine isto. Talenti o kojima prispodoba govori nisu zasluge. Sluge ih ne dobivaju kao nagradu, nego kao dar - dar bez zasluge. Ali od slugu se očekuje odgovornost i polaganje računa o primljenim talentima. Gospodar slugama ne daje talente zbog njih. Dani su im zbog kraljevstva Božjeg.
Gospodar svojim slugama daje svoje talente, daje im da upravljaju njegovim vlasništvom. Premda se razlikuju po broju primljenih talenata, sluge stoje u istom odnosu prema svojem gospodaru. Nitko nije više ili manje sluga. I tada Gospodar odlazi, ne nadzire sluge. Odlazi daleko i tako se stvara prostor slobode, potreban za odgovornost. No gospodar nije manje gospodar zbog toga što je daleko.
Po povratku gospodar prvu dvojicu hvali zbog dobrote i vjernosti. Dobri su jer su koristili i umnožili talente. U čemu je vjernost? U tome što su ostali vjerni gospodarevoj nakani s talentima dok je on bio daleko. Vjerni su jer nisu tražili kako ispuniti svoju, nego njegovu volju. Nije dovoljno samo primati. Valja i davati jer primanje bez davanja guši život, ne daje ploda, proizvodi strah i stvara iskrivljenu sliku o gospodaru.
Potrebno je ispuniti volju Božju na svojem radnom mjestu, u svojem životnom pozivu i makar ne tražili ništa, Bog će dati sve. Jer talenti su: život, dani, sposobnosti, darovi milosti … Bog ih je svima dao mnogo, iako ne svima jednako. Povjerio nam je talente da se obogatimo, da zaradimo još jedan život: neprolazni, vječni. Zatim ćemo na kraju radnog dana, na kraju života čuti riječi Gospodinove: "Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga" (Mt 25, 23b). Naš Bog malo plaća velikim …


Post je objavljen 12.11.2011. u 15:57 sati.