Marketing
POSTE RESTANTE
U mojoj najčovječnijoj i najiskrenijoj namjeri za pronalaskom nekog rješenja za svoju hidradenitis suppurativu,č esto pišem pisma onim ljudima za koje držim kako bi mi mogli barem malo pomoći. Tim pismima usput i skrećem pozornost na svoju bolest kao i na sve ono što se uz nju veže. Mislim da ih pišem jednostavnim i jasnim načinom, bez ikakve iluzije da ću dobiti takav odgovor od kojeg ću odmah ozdraviti. Ukratko opišem svoju bolest riječima koje su konkretnije nego što nudi njezin internetski opis i molim za savjet, radilo se o pismima kirurzima i liječnicima ili socijalnim službama. Moji problemi oboljelog od HS-a su ogromni i smatram da moja pisma imaju smisao i cilj.
Rijetko dobivam odgovore na svoja pisma. Točnije, dobio sam ih ravno tri. Jedan od gospođe koja vodi udrugu za djecu oboljelu od tzv. leptirove kože u Zagrebu, i dva odgovora od kirurga koji osim u državnoj, rade i u privatnoj praksi. Naravno, odgovorili su mi sa adrese koja ih plaća u fušu. I to je sve!!
Nerijetko pomislim da možda na krivi način pišem ta svoja pisma jer ih svatko može protumačiti na svoj način. Netko može pomisliti da sam očajnik ili psiho, netko može pomisliti da sam dosadnjaković koji traži nemoguće, svejedno. Razumijem da mi velika većina zdravstvenih radnika i nema što odgovoriti jer mi nisu znali niti u osobnim razgovorima u bolnici objasniti svoj stav prema mojem problemu. Na moje jasno pitanje što bi učinili kad bi bili na mojem mjestu, velika većina njih nije imala nikakav odgovor. Neki su me slali i psihologu, ali im je i on potvrdio da sam sasvim svoj. Neki su čak išli toliko daleko da su me učestalo propitivali jesam li homoseksualac, aludirajući na stanje moje stražnjice i to da sam cijeli život bio pomorac. To mi je bio najbizarniji primjer bježanja od teme, tj. od moje bolesti. Isto tako je bio dobar dio onih koji su s punim razumijevanjem slijegali ramenima nakon svega što su učinili za mene i zaželjeli mi sreću, i svaka im čast na tome!
E, pa baš zato što kao i u svakoj struci imamo i ovakvih i onakvih, i dalje pišem pisma. Ako saznam da se neki liječinik bavi bilo čim vezanim uz bakterije, pišem mu jer obilujem istim i mislim da mu može biti zanimljivo kako su se svi moji streptokoki i stafilokoki nosili s određenim lijekovima, barokomorama i slično. Dakle, nudim im se u znanstvene svrhe i s mogućnošću na meni isprobati neke svoje metode. Uzalud. Nikome HS nije zanimljiva!
A svi mediji pršte reklamama o novim lijekovima. Pa, na kome se onda isprobavaju ti lijekovi u stvaralačkom im procesu? Žirafama?
Mi smo potrošači tih medija, ali često treba stvari pogledati i s druge strane. Mengele je Mengele, jedan od najvećih zločinaca uopće, ali neki članovi njegovog tima su isticali da je on imao i mnogo pozitivnih i naprednih rezultata. Jasno, jer je, nažalost, imao na čemu proučavati svoje teorije. Ta druga, nepoznata strana istine o njemu navodno govori i o tome da su neke njegove zaključke koristile poslije rata neke vrlo cijenjene farmakološke industrije. Nikad se neće znati je li sve to istina. A tek te farmakološke industrije. U državama gdje su one najjače, bit ćete debelo novčano kažnjeni za maltretiranje životinja ili za njihov slučajni izmet na javnom mjestu, a laboratoriji im vrve od čimpanzi koje su donedavno ispaljivali u svemir i koje dan danas mrcvare u svojim istraživanjima. Nisam skeptik i držim da je humanost humana, pogotovo kad je iskrena,ali me često stvarnost razuvjeri.
Kao pomorski strojar,htio sam volontirati na brodovima Green Peace-a jer sam bio oduševljen njihovom misijom i zamislima. Odustao sam kad sam od kolege čuo da i njihovi brodovi ispumpavaju u more svoje otpadne i zauljene vode. Onaj tko zna što je "ppm", taj i zna kakvu štetu napravi 2 dcl motornog ulja u čistom moru. A njihovi veći brodovi mjesečno moraju ispumpati mnogo, mnogo više od toga. Naravno, javnost za to ne zna.
Isto tako, humanost odlikuje i osobna kultura koja bi morala nagnati sve one, ili barem veći dio onih kojima pišem svoja pisma, da mi barem kurtoazno odgovore.
To nek je njima na dušu,a ja idem slušati Disciplinu kičme i Petera Greena, slučajni odabir za slučajno raspoloženje utorkom!!!
Post je objavljen 08.11.2011. u 11:26 sati.