Marketing
Tu negdje …
… između prije i poslije; između gore i dolje; između malo i veliko; između dobra i zla; između biti i ne biti… tu u samo jednoj točci, koja nije ni ovo, ni ono, kao da je nema, jesam.
Život ide i bez gledanja i spoznaja. Kao da on nije misaona tvorba, već ide nekim svojim razlozima. Ali… Ali ja, a možda i vi, a i oni, mislim. Gledam sve ovo, i mislima predstavljam, dočekujem i ispračam. Ja, u ovoj točci, što sredina je svega… Ni ovo, ni ono.
I kada već tako mislima doživljavam život, istim tim mislima nastojim doživjeti sebe. Sobom sam doživljavao sve, a sada ću i sebe, koji doživljavam.
E, ti ‘ja’, što ti to radiš? Ugledah sebe. Zanio sam se doživljavanjem. Čitav složeni sklop mi služi tome. Tijelo nazivam to. Naučili me oni što uvjeriše me da je to život i da sam to ‘ja’. I tako sam prihvatio puno toga. Da, ali tvrdoglavo nisam htio prihvatiti zaborav, da sam to samo prihvatio. Uvijek sam čuvao mogućnost da možda i nije tako.
Riječi, misli, slike, predodžbe…, sve je to posredno; sve je to relativno. Za život to je u redu. Time su stvorene razlike po kojima postoje individualnosti, pa otuda osobnosti i doživljavanje. To pokreće razlike što nama život znače.
Većini je to dovoljno. Žive i ne žele si dodatno komplicirati žibot. Meni, pak, to nije kompliciranje, nego pročišćavanje. Ta, kako uvesti reda, ako ne vidimo gdje je što, tko smo i što stvarno možemo? Mnogi će reći, da kakav red kad sve je u redu. Tu i tamo ponešto i nije, ali to je normalno.
U neredu se često pogriješi i uradi krivi odabir. Nanese se šteta, a i bol drugima, a i sebi.
Pa, kako uvesti reda? Nije to soba, pa da se metlom pomete. To je uglavnom duhovni prostor, na koji su vezane i materijalne vrijednosti.
Da bi djelovali u duhovnom prostoru, trebali bi znati tko smo. Spomenuo sam ono ‘ja’ u sredini; ništa u odnosu prema svemu. Već i to je vrsta čistoće. Zaista to shvatiti treba. Zar nije tako?
Na to ‘ja’, kroz život, svašta naljepimo I dozvolimo da nam drugi naljepe. To valja urediti i osvjestiti. To je uslov za moć svijesnog djelovanja sobom.
Kada spominjem svijest, to još ne znači čistoću. Treba osvjestiti zablude.
Zablude su često čvrsto urasle u našu indentifikaciju. Zato i treba spoznati sebe; onoga istinskoga.
Sve to je tek početak puta viđenja Istine.
Zašto? Pa, u najmanju ruku, da se ne nanosi bol drugima, a i sebi. To je Princip Istine dobrotom. To je životni put na kojem se istinski postaje Čovjek. Čuli ste ono: ‘Čovjek, lako to gordo zvuči.’ Istinskom dobrotom to je taj čovjek. U svakom on je, ali je zatrpan zabludama života.
Dragi moji, u stalnoj promjenljivosti je i ta mogućnost. Uvjeravam vas da je dobrota ispravan odabir. To je put Božanstvenom življenju. Pokušavajte si zamišljati takav život. Ionako svašta zamišljamo, a najčešće nerealne želje. Ovo je put Istini i ne vidim što bi moglo biti realnije.
S ljubavlju svima Vama, dragi moji. Vi činite i moj život i hvala Vam na tome… :)
Post je objavljen 02.11.2011. u 20:21 sati.