Nevjerovatno zvuči. Točno u 15.01 nazvao me je tehnički tajnik lige i priopćio da gosti iz Petlovca neće doći. Neznamo zašto, ali nisu došli. Došao je samo jedan njihov igrač. Željko i njemu svaka čast. I što nam je preostalo nego podjeliti se i međusobno odigrati tekmu jer nas je bilo 20 (sa Željkom koji je drage volje pristao odigrati tekmu) a vrijeme je bilo idealno.
Smješkići - Fighteri 2 : 2 (0:1)
Prvo smo odredili suca, a to nije laka uloga u ovakim susretima. Zato smo izabrali teškog doktora Raguža da odradi taj nimalo lak posao. Bio je skoro maestralan. I garantiram da je pretrčao bar 300 metara a to je zadnji puta napravio 1985. na satu tjelesnog na tadašnjem "Partizanu".
Na jednoj strani bili su Smješkići, koji su ime dobili zbog njihovog karaktera a ne zato što su smiješkali. Dakle; Vlado, Galić, Darac, Dumba, Zrno, Zvone, Ilija, Franjo, Kova i Brec a za Fighete, koji su ime dobili zato što su bezkompromisni borci, su igrali Nevista, Željko, Jadro (samo jedno poluvrijeme) Vjeko, Kljun, Periša, Mario, Tanki, Miki i Ivo. Kao što vidite Fighteri su cijelo drugo poluvrijeme igrali sa igračem manje no unatoč tomu Smješkići su u potpunosti opravdali svoj naziv. Ilija je plakao da ga tuku, Franjo se smješkao cijelo vrijeme ali nije trčao, čepinčani Zvone i Zrno, su trčali kao vlak bez voznog reda, a učinkovitost im je na nivou Hrvatskih Željeznica, Kova je stalno pričao kako je ozljeđen i zato ga nitko nije ni dotaknuo da se i mi ne bi "zarazili", Dumba je bio neučinkovit u obrani pa su ga prebacili u napad gdje bar nije smetao svom golmanu, Vlado je branio kako najbolje zna ali to za Fightere nije bilo dovoljno, Galić je radio jedino što zna - sve je tukao i prigovarao sucu no ni to nije pomoglo a Darac i Brec bili su kao njemi film sa Charliem Chaplinom u glavnoj ulozi. Da nije tragično bilo bi smješno.
Fighetri su se pak, borili kao lavovi. Nevista je cijelo vrijeme igrao trećeg beka jer smo imali igrača manje, i napravio je samo jednu grešku kod prvog gola, prije i poslije toga - bezgrešan. Vjeko se natrčao, ulazio u akcije, pucao, asistirao.... iznenađujuće raspoložen, Jadro dok je igrao bio je odličan, Periša maestralan, Kljun je bio vrlo vrijedan i rastrčan, borben ali promašio je prigodu kao i Brec - sve zasro, Mario odličan izuzetno borben na granici prekršaja ali uglavnom obrambeno orjentiran zbog potreba ekipe, Tanki je jedini bio malo imresioniran nogometnim veličinama s kojima je zaigrao kao i samim ambijentom tako da nije pružio svoj maksimum (ili je to bilo zbog mirisa čobanca koji se širio igralištem), Mikija se uistinu moglo vidjeti posvuda, u našem i njihovom kaznenom prostoru, na sredini jedino ga muči proigravanje petom ali Dumbu je strpao u mali džep, a Ivo je pretrčao više u ovoj utakmici nego u svim utakmicama ove sezone zajedno da bi na kraju izborio slobodnjak i sam ga fenomenalno realizarao.
I vrlo uvjerljivi sudac dr. Raguž, procjenio je da je najbolje da odsvira kraj jer je nanjušio par potencijalnih srčanih, moždanih ili sveopćih udara. I okupašmo se pa na čobanac. Ovo je klasika i ne treba trošit riječi o fenomenalnoj hrani. Koji niste probali ne znate što propuštate.
P.S.
Potom smo bacili i malo belota. Nevista i Kljun protiv Ive i Breca kojeg vole žene, bar tako kaže posljednje imenovani. Trebam li naglašavati tko je briljantno i brzopotezno pobjedio?
Živjeli
Post je objavljen 29.10.2011. u 19:08 sati.