Marketing
Svi sveti Reda Propovjednika
7. studenog
Današnjim se slavljem vjerno sjećamo onih "koji su živjeli prije nas u Obitelji sv. Dominika i koji nam svojim vladanjem pružaju primjer, svojim zajedništvom s nama jamstvo obećane baštine i svojim zagovorom pomoć", "da bismo bili potaknuti nasljedovati ih i učvrstiti se u duhu svoga zvanja" (usp. KKN, br. 16 i 67).
Svi sveti Reda Propovjednika
"Ako uđeš u dominikanski Red i budeš vjeran njegovom Pravilu i Duhu postat ćeš veliki svetac, i odmah nakon smrti ući ćeš u Raj" riječi su dominikanca jednom mladiću koji osjeća duhovni poziv.
Neimajući mogućnost da posebno obilježi slavljen svakog pojedinog dominikanskog sveca, Red je uveo zajedničko slavlje 7.listopada. Ovaj blagdan se posebno odnosi na one neznane svece koji su se posvetili spašavanju duša. Blagdan je ustanovljen od pape Klementa X 1674. godine i poziva nas da se ujedinimo nebeskom zboru braće koja su u različitim životnim uvjetima i pozivima živjela dominikanski ideal.
O, sretan li je onaj grad u kome svi se raduju! O, sretni rajski dvorovi što jada svojih nemaju.
Po zaslugama oci tu svi svoje mjesto imaju, bez magle, tame ikakve, u svjetlu Svjetlo gledaju.
I sveci koje slavimo u ovom slavlju današnjem sad motre, lica otkrita, nebeskog Kralja u slavi.
Gle, Kraljica svih djevica iznad svih stoji redova, pa ona nek nam od Boga za grijehe oprost izmoli.
Po molbi ovih svetaca, kad tom životu dođe kraj, nek sve nas milost Kristova privede slavi svetačkoj.
Iz Pisama blaženoga Jordana Saskog, učitelja Reda
(Okružnica, god. 1233.; AFP 22, 1952., str. 182-185)
Sjećajte se svoga zavjetovanja
Predragim sinovima u Kristu Isusu, svoj braći u Lombardijskoj provinciji, brat Jordan, vaš beskorisni sluga, pozdrav sa željom da duhom budete gorljivi.
Ljubav poziva i korist savjetuje da vas na neki način pismeno pohodim kad se pruža prilika; ne mogu, naime, tjelesno biti s vama, kako bih želio. Jer u ovomstanju našeg putovanja, dokle god je ljudsko srce opako, sklono na zlo i u kreposti mlitavo, trebamo ohrabrenja kako bi brat brata pomagao, da bi nastojanje oko nadnaravne ljubavi zapalilo žar duha što ga svakidašnj a mlakost zbog vlastitog nemara gasi.
Stoga, predragi sinovi, svom snagom vas molim i opominjem, zaklinjući vas Onim koji vas je dragocjenom krvlju otkupio i svetom smrću za život obnovio, da ne zaboravite svoga zavjetovanja i svoje odluke, nego da se sjećate starodrevnih puteva po kojima su naši prethodnici odlučno žurili ući u pokoj. Dok su ovdje živjeli, čeznuli su za darima Duha, prezirali sebe i svijet, težili za Kraljevstvom, bili strpljivošću jaki, dragovoljno siromašni, žarki u ljubavi.
Jedan je od njih, smatramo, bio i naš otac Dominik, časne i svete uspomene. Dok je živio s nama u tijelu, živio je po Duhu te ne samo da nije ugađao požudi tijela nego ju je mrtvio; a u hrani, odjeći i ponašanju pokazivao se pravim siromahom. Bio je postojan u molitvi, odlikovao se suosjećanjem, oplakivao je grijehe bližnjih, tj. gorio je revnošću za spas duša; nije posustao pred poteškoćama, a u protivštinama nije bio zabrinut.
Kako je velik bio dok je kod nas živio na zemlji, pokazuju djela, svjedoče kreposti i čudesa. Kako je i sada moćan kod Boga, očitovalo se znamenjima, dokazano je čudesima u ove posljednje dane, u koje smo njegovo posvećeno tijelo iz prijašnjeg groba prenijeli na časnije mjesto.
Poradi tih događanja treba hvaliti našega Otkupitelja, Sina Božjega, Isusa Krista, koji se udostojaosebi izabrati takva slugu i njega nama postaviti kao oca, da bi nas samostanska ustanova odgajala i primjer blistave svetosti ražario.
Među vama, po Božjem milosrđu, vidim neke zbog kojih se radujem i zahvaljujem Bogu. Oni nastoje oko duhovne ljepote i njeguju čistu savjest, teže za savršenstvom i trude se u propovijedanju, gorljivi su u studiju, u molitvama se i razmatranjima ražare, imajući svagda pred očima Gospodina, koji je nagraditelj i sudac njihovih duša.
Vi koji ste takvi, predragi, kličite i tražite da većma obilujete. A vi koji još to niste, potrudite se, mudro se založite da radi spasenja rastete u Onomu koji vas se udostojao pozvati na milost u kojoj stojite - da vas usavrši, a ne da postanete mlaki. Pozvao vas je naš dobri Spasitelj, Sin Božji Isus Krist, kojemu čast i vlast sada i u vječne vijeke vjekova. Amen.
Iz Spomen-spisa u prilog obnove Reda propovjednika u Francuskoj, brata Henrika-Dominika Lacordairea
(Memoire pour le retablissement en France de l'Ordrc des Freres Precheurs, Pariš, 1839., pogl. III.-V.)
Nasljeđe našeg oca svetog Dominika
U XIII. st. vjera bijaše duboko ukorijenjena. Crkva je još vladala u društvu, koje ona bijaše za sebe osvojila. Ipak, europski duh, pod utjecajem vremena i kršćanstva, ulazio je u mladenačku krizu. Ono što Inocent III. bijaše u snu vidio, tj. da se Crkva ljulja, to je sveti Dominik otkrio cijelom svijetu; dokje svijet u njoj još gledao kraljicu i gospodaricu, on je izjavio daje za njezin spas nužna ništa manje nego obnova prvobitnoga apostolskog naviještanja.
Na zov sv. Dominika odazvali su se brojni učenici - kao što su nekoć brojni učenici slijedili zov sv. Pavla Pustinjaka. Kao što su vrlo mnogi postali križari, tako su vrlo mnogi postali propovjednici.
Sva su europska sveučilišta dala svoj doprinos novom Redu, u koji su ulazili magistri i studenti. Brat Jordan Saski, drugi učitelj Reda, dao je redovničku dominikansku odjeću više od tisući ljudi, koje je on sam pridobio za novi način života.
Za pet godina sveti je Dominik, koji je prije bule Honorija III. imao samo šesnaest suradnika - naime, osam Francuza, sedam Španjolaca i jednog Engleza - osnovao šezdeset samostana napučenih uglednim muževima i vrijednim mladim ljudima.
Sva su braća htjela - kao i njihov učitelj - biti siromašna, i to siromašna prosjačkim siromaštvom, a to u vremenu kad je Crkva bila bogata! Svi su, u vremenu kad je Crkva posjedovala najveću vlast, htjeli imati utjecaj samo zahvaljujući svome kreposnom životu.
Oni nisu poput krivovjeraca govorili: "Treba da se Crkva liši bogatstva", nego su ga se sami lišili i tako su je narodima pokazivali u njezinu prvobitnom siromaštvu.
Jednom riječju, oni su ljubili Boga, ljubili ga uistinu, ljubili su ga više od bilo koje stvari; ljubili su bližnjega kao same sebe i više nego same sebe... Osim te odlike žarke duše, bez koje nema dobrog propovjednika, braća propovjednici imali su veliku sposobnost izabrati onu vrstu propovijedanja koja je odgovarala njihovu vremenu.
Navest ću neka imena onih koji nikad neće pasti u zaborav. To je sv. Jacint, apostol Sjevera u XIII. st, čija se putovanja mogu slijediti po samostanima koje je osnivao; to je sveti Petar iz Verone, koji je, nakon duge apostolske djelatnosti, pao pod udarcem potajnih ubojica i koji je u posljednjim trenucima krvlju stoje tekla iz rana pisao na pijesku prve riječi Apostolskog vjerovanja: "Vjerujem u Boga." Spomenimo bl. Henrika Suzona (Seusea), tog miloga mladog Švabu, koji je živio u XIV st. i čije je propovijedanje imalo takav uspjeh daje bila raspisana nagrada za onoga tko ga ubije. U isto je vrijeme brat Ivan Tauler bio priznat u Kolnu i u cijeloj Njemačkoj.
Još ću navesti svetog Vinka Fererskog, koji je u XV st. naviještao Evanđelje u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i u kraljevinama Engleske, Škotske i Irske. Dalje, tu je Jeronim Savonarola, koji je besmisleno bio živ spaljen posred nezahvalnog puka jer se njegova krepost i slava izdigla više od plamena lomače. Papa Pavao III. izjavio je da bi onoga koji bi se usudio Savonarolu optužiti, smatrao sumnjivim zbog krivovjerja. Navest ću Tomu Akvinskog, koji je u kratko vrijeme postao najslavniji učitelj u Katoličkoj Crkvi; onda Fra Angelica, o kojem je Michelangelo izjavio da "čovjek takve slike može slikati samo pošto ih je vidio u nebu".
Oni koji te časne svece poznaju i koji ih zazivaju, neka čuvaju njihovu uspomenu, a mi zaključimo ovaj kratki prikaz velikog Reda pohvalom koju je u XIV st, izrekao jedan od najvećih kršćanskih pjesnika, autor "Božanske komedije":
"Dominik nazvan; a ja velim ovu: On bješe ratar izabran od Krista da mu u vrtu dade pomoć novu...
Tad s voljom, znanjem, snagom dopuštenja apostolskog se ko bujica mače koja se ruši sa visoka stijenja...
Tad iz nje razne razliše se žile, vrt katolički vodneći i brojnih stabalacamu osvježujući sile."
(Raj, XII., 70-73, 97-102. Hrv. prijev. M. Kombola i O. Delorka, Zagreb, 1961., str. 73-75)
Molitva Svim svecima Reda Propovjednika
Pripjev: Svemogući je učinio velike stvari Redu, uzeo je Dominika za svoga slugu, blagoslovio je njega i njegovu djecu dovijeka.
R. Molite za nas, Sveci i Svetice Božje.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Bože, koji si učinio da Red Propovjednika bude plodan mnogobrojnim svecima i na izvanredan način među njima okrunio herojstvo svih vrlina, daj da idemo njihovim stopama pa kako ih danas zajednički slavimo na zemlji tako da se u vječnom slavljenju njima pridružimo na nebesima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Post je objavljen 07.11.2011. u 00:48 sati.