nastao je muk
zatvorih se u sebi i trajem, dišem mirno.
potpuno u pomirenosti sa svijetom i sobom.
znala sam da će nastati praznina nakon sveg
i veliko nedostajanje ali bez želje za povratkom.
teče mirno rijeka pored mene i koračam uz nju njenim tokom.
na trenutak poželim nemir, poželim ganutost kojom sam gledala i osjećala stvari.
sada primam kako dolazi sve ono svakodnevno, za čim se ne uzdiše.
volim to, i uvijek sam voljela, znam to sad, znala sam i prije.
samo ponekad me obuzme ta čežnja za višim, većim, daljim vidicima
i uspnem se tad i čini se da je to svijet o kojem sam sanjala i koji me čekao oduvijek.
ne znam u kom trenutku života čovjek shvati što je zaista vrijedno u njegovom životu
i postoji li uopće takav trenutak kad sve znamo i u sve smo sigurni.
u ono što želimo, volimo i trebamo.
Post je objavljen 18.10.2011. u 00:56 sati.