"Davno, kada je još pisao pjesme i izmišljao u kojim sve oblicima i riječima ljubav može smjestiti u njih, razmšljao je i o tome - kako ljubav stari.
Poput čovjeka i žene, poput stabla ili komada namještaja. Poput nevremena.
Postaje predvidljva, meka, ne lomi nas i ne reže, stalna borba jenjava. Ugiba se ona pred nama i mi pred njom.
I kao što, vidio je to često, dobre ljude starost još više omekša, a zlima mržnju zaoštri, siguran je - tako i ljubav stari.
A nekad se dogodi da ostane zaglavljena u vremenu. Kao zaleđena mladica poslije kataklizme preživjela pukim slučajem ili vlastitom snagom, a najprije nemarom sudbine. Ili nečijim nedovoljnim trudom da je duboko zakopa.
I kad je otkopaš, vidiš: nije stigla ni ostarjeti."
Aleksandra Kardum Pratim te
Toliko sam toga izrekla o svojoj ljubavi, riječi su same tekle.
Sad, tek kod drugih nalazim za nju još koju sentencu.
Post je objavljen 11.10.2011. u 14:22 sati.