I kada izvorištem riječi misli isčitavam…
I kada izvorištem spoznaja misli isčitavam...
I kada izvorištem osjeta život nalazim…
I kada sobom Istinu otkrivam…
… jest tren trenova mnogih, u kojima se slike pretaču u neka nova viđenja… Svijet tada se mijenja u očima mojim; u mislima mojim; u osjetu mome. Sbijet taj, uvijek isti, samnom koji se gledanjem mijenjam.
Svijestan promjena svojih odustadoh od čvrstih tvrdnji, što statičnost znanja znače. Ono se mijenja.
I kada se misao javi o nemoći mojoj, to kraj i zastoj nije. Na životnom putu nova se prostranstva otvaraju. U svijetu promjena čvrste točke nema, ali jest opstojan slijed, kojim promjena nošena jest; osobnost oslobođena stega neznanja koje se ‘znanjem’ nazivalo. Jest, bilo je, ali kao dio puta učenja.
Prošlost, sadašnjost i budućnost su tvrdnje viđenjem i mislima koje su vremenom ograničene. Riječi i misli kao eho slijede tren stvaran.
Sve što bude stvara se na uvjetima za to, ma što god vidjeli ili mislili.
Na prvi pogled ‘ono nevidljivo’ slijedi uvjete. Nije nevidljivo. Promjenom gledanja pojavljuje se kao čudo.
Mogućnost promjene vidjeti se može energijom koja zove proces promjene. Gledajući energije vidimo kroz vrijeme. Konačno, i ovo uobičajeno gledanje, koje je osnovom svijetlosne energije, je gledanje neposredne prošlosti, ali prošlosti.
Kako bi nam svijet izgledao da gledamo energije? Viđali bi procese koji se najavljuju; viđali bi izvore rušilačkih procesa; vidjeli bi začetke procesa koje bolestima nazivamo; vidjeli bi moć ljubavi; vidjelji bi božanstvenost svijeta, koji je sav povezan i u skladu. Viđenjem tim osjetiti će se poziv Božanstvene dobrote koja cijeli ‘svemir’ znači.
Čuo sam o aurana, a i vi mnogi, zasigurno. Svatko od nas je njome vezan sa cijelim svemirom.
Kaže se da čovjek stvara svoju auru. Kao da vidim dalje. Pitanjem ću to prikazati. Stvaram li ja auru ili ona mene? Vladamo li energijama ili one nama?
Odškrinuo sam tek malo vrata, da poluknete u svijet na jedan novi način, u kojem ništa nije tako. Sve se mijenja. Nama ljudima to je poput svijeta mogućnosti. No, pogrešno bi bulo krenuti sa namjerom posjedovanja, jer sve se mijenja, a posjed prvi nestaje. Ako ga ljubomorno čuvaš, produbljuješ zabludu.
Znam da je iluzorno ovladati moćima. One me čine, kao i svakoga od nas.
Jest Istina, a Njome i promjene jesu. Ovakav, u nastojanju spoznaje, vidim kako ona nije do li voljom Tvojom, Istino jedina. Jesam li ti bliži viđenjima novim? Ne, nisam. Tobom jesam: i prije, i sada, i biti ću.
Molio sam za smisao i put dobrote. Istino, hvala životom. Ti si Dobrota.
Najveće blago, je spoznaja Dobrote Tvoje. Dobrotom sam u ljubavi Tvojoj.
Hvala Tebi Istino Jedina. Prijatelji dragi, od davnina mnogi nalaziše Istinu i Bog joj ime dodjeliše, a imena nema. Ona jest.
Radosti i Ljubavi vama … :)
Post je objavljen 16.09.2011. u 21:35 sati.