Marketing
Sretan Obrok Uz Nesretne Činjenice
Znate onaj izraz Couch Potato ili krumpir na kauču. To odjednom postanete, a da ni okom ne trepnete. Kad jednom postanete okrugli i veliki jednostavno vise ni ne marite za kilograme, vec samo razmišljate kako se domoći novih krumpirića sa slatko-kiselim umakom. Jedva se krećete, noge vam od težine klecaju, zadišete se pri prvom usponu na stepenice (iako vise ne pušite). Sve vam je teško, ali pri pomisli na hranjenje postajete sve vise happy. Onda se stvori onaj ružno-stravični klaun, vise nalik Kingovom klaunu iz It-a nego li maskoti restorana brze hrane. Welcome to McDonalds.
Društvo oko vas se nećka, furaju zdrav život jedući otrovom polijevano voće. Vi odmah kao prstom u oko narucujete šest čizburgera, Big Mac i jedan lagani McWrap s piletinom, čisto da s ene prejedete. Sve dobro zalijevate litrom hladne kole. Ekipa se fura na alternativu, proklinje velike prodajne lance dok vi narucujete veselje na kraju Happy Meal. Ne samo da ste dobili sretan obrok vec su vam u njega ubacili i sretnu igracku. Svaki put pomislite da prokletnici nesto stavljaju u hranu jer vam nekontrolirano otvara apetit , nesto sto vas navlaci da jedete jos i jos, kao sto ste sasvim uvjereni da u mokroj Whiskas hrani za macke postoji neka droga sto vasu mačku raspizdi tolilko da trinaestogodišnja krepalina skače po zavjesama. Puni ste, povraca vam se. Svjesni ste da za danas vise ne morate nista prigristi jer ste zeludac 100%-tno zacementirali hranom zbog koje tamanite gastale kao PEZ bombone.
Sretni ste. Pri pomisli na sutrasnji rucak kesite se poput hijene pred lakim plijenom. Iako ste svjesni da vas za jedan rucak lagano pljačkaju i da je hrana skupa. Jednostavno ne mozete vise zivjeti bez slatko-kiselog umaka. On je kao život, malo sladak, malo kisel, taman!
Ekipa s kojom ste isli na objed, proklinje korporacije, pljuje po takvoj hrani i ograđuje se. Dizu prst vicuci kako su takvi lanci nepopravljivi izrabljivaci, dok istodobno sline nad mojom naribanom salatom koja lagano klizi s majonezom niz fino pecenu pljeskavicu Big Maca.
Koliko god bilo vazno i ne važno to gomilanje, točnije kolekcioniranje kilograma sala primjecujete neke stvarcice koje vas ipak izbacuju iz takta dok blagujete. Ne protivite se nikakvom Macu, Mealu, Wrapu, ali svaki put u onih pola sata prežderavanja uočavate tone i tone uzalud bacenog papira i kartona. U tih pola sata, kroz restoran prostruji preko stotinjak djece, sto one rođendanske, sto od mama ne kuhačica . Svi jedu Happy Meal. Nekidan ste izbrojali preko 50 kutija na stolovima restorana. Pitate se gdje taj papir I ambalaza odlaze nakon blagovanja!?! Nemate bas dojam da se kilogrami celuloze sortiraju za reciklazu. Mozda grijesite. Zasto bas svaki jebeni proizvod mora imati toliko papira oko sebe iako ste na blagajni rekli da cete hranu jesti na licu mjesta, pa, vise tezi ta ambalaza nego ono sto vi pojedete.
Drugo ,ono sto vas stvarno svaki put iznervira je nekultura hranjenih i nahranjenih. Ako je američki koncept cijelog restorana takav da narucis s nogu, sam se smjestis i sam za sobom pocistis onda zasto neki neuki za sobom ostavalju tacne na stolovima. To vam je u rangu s onim omalovazavanjem prodavacica u ducanu, kad klinjo od 15 godina gospođi prodavačici kaze: Daj mi 20 deka salame, brže!
Zar smo toliko jadni da dizemo kredite kako bi svoju djecu vodili na takve ruckove, ponosno stajali dok jedu kako bi ona kasnije po skoli pricala da imaju novaca jer konstantno jedu u McDonaldsu. Dok s druge strane takve “bogate” seljačine ne znaju za sobom pocistit jer misle da im je to ispod casti.
Ono zbog cega volite tamo otici jesu igračke iz Happy Meala. Posto ste kolekcionar cuvate sve,pa cak I kutije happy meal proizvoda. Oni zadrti, vec i vragu dosadni ce reci, zato to kupujes oni zbog tih igracaka izrabljuju djecu u Kini. Pitam ja vas, koliko jos ima proizvoda koji nisu proizvedeni u Kini? Jest da vam je doslo zaplakati kad ste uzeli u ruke lutku plisanog štrumpfa kojeg ste iscupali izmedju krumpirica I hamburgera. Kad ste vidjeli te male šavove, toliko truda oko neke sitne I nesretno napravljene igracke. Al hebiga ga, ne mozete si pomoci, ovisni ste. Život je kao slatko-kiseli umak.
Post je objavljen 13.09.2011. u 20:45 sati.