Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/webreporter

Marketing

Jaca je zla baba





Iako bih najradije dodao i da je 'glupa k'o noć', moram priznati da je to što ona radi daleko od nasumične gluposti većine njenih stranačkih kolega na svim razinama, od nacionalne do lokalne, koja je vjerojatno dno dna, mulj i škrgut zuba...

Tu se radi o izuzetno promišljenom, ako baš hoćete tvrdoglavom i upornom, deranju kože jarca, koji je doduše umro prije više od dva desetljeća. Ali ako su njezini spin-doktori zaključili da je to jedini način da se dobiju izbori, tko sam onda ja da se tome previše čudim.

HDZ je oduvijek imao dobru zalihu 'gromobrana', poslušnih stranačkih aparatčika za koje većini promatrača nije bilo jasno odakle su izgmizali, ali oni su svoje uloge igrali maestralno. Sumnjam da su bili svjesni te uloge pa su je stoga i mogli tako vjerno tumačiti.

Među njima su svakako i Zlatko Canjuga, Drago Krpina, Hrvoje šošić (koji nominalno jest imao svoju stranku – Hrvatsku stranku – čiji se program svodio na uvredu pameti: sve glasove koje osvojimo na izborima, darujemo HDZ-u pa mu je Franjo zauzvrat 'poklanjao' zastupničko mjesto), a od 'novovjekih' gromobrana nezaboravne su uloge odigrali Ljubo Česić Rojs, Zdenka Nediljka Babić Petričević i Ivo Lončar (također čovjek nominalno vlastite stranke, ali upitnog statusa 'čovjeka') dok danas tu funkciju ispunjavaju Josip Đakić, Boris Kunst i Frano Matušić.

Koja je uloga gromobrana? Pa da na sebe privlači što više pažnje, diže tlak građanima i naklade tisku, dok se zapravo radi o prilično tupavim spodobama koje niti ne shvaćaju čemu služe. Njihov je glavni posao usmjeravati pažnju javnosti na potpuno efemerne stvari, što u slučaju navedenih nije problem: blebnu i ostanu živi, a narod danima žučno raspravlja o (be)smislu njihovih riječi dok se ono bitno dalje mirno odigrava daleko od očiju javnosti.

Uvjerenje s kojim jedan Boris Kunst drobi planine gluposti je jednostavno za vola ubit: ne možeš vjerovati da čovjek koji već na prvi pogled spada u ustanovu može sjediti u parlamentu. Onda s sjetiš da je država Hrvatska, a parlament Sabor pa ti bude malo lakše. Iako bi nedvojbeno krenuo kamenom na njega da ga slučajno sretneš negdje na ulici.

U vrijeme kad se Tuđmanova strahovlada već uvelike klimala i kad se brod već počeo naginjati grabeći vodu, Globus je imao genijalnu praksu: otkrije npr. Ankica Lepej podatke o jednom od računa Franjine zakonite, a na naslovnici novog Globusa intervju s Ivićem Pašalićem s nadnaslovom SENZACIONALNO ili EKSKLUZIVNO. U intervjuu Pašalić melje nešto bez mozga, smisla, reda i repa, ali naravno ni jednom rječju ne spominje nezakonito stečenu imovinu... (pardon, novac nije imovina, kako se usudio ustvrditi Smiljko Sokol, jedan od sudaca Ustavnog suda RH, a nekoliko godina i predsjednik Ustavnog suda te predstojnik Katedre za ustavno pravo. Znalac u pičku materinu).

Takvi 'medijski zahvati' služe za 'javni zaborav': prešućujete ono što vam ne ide u prilog dok istovremeno potencirate svaku vrlinu, ma koliko beznačajna bila. Perfidnost kojom HDZ tako suvereno vlada glavama hrvatskog naroda možda se najviše očitovala u izjavi Andrije Heranga da on nikad ne laže, ali povremeno ne govori istinu. Na tu izjavu treba skinuti kapu, stati mirno i pustiti suzama da liju bez susprezanja grcanja.

Bijele laži, situacija u kojoj se ne laže otvoreno, nego se namjerno prešućuje veći ili manji dio istine sastavni je dio svakodnevnog života. Svi smo nekad pribjegli nekoj i rijetko kad smo se, ako smo normalna ljudska bića koliko-toliko razvijenog morala, zbog izrečenog osjećali ugodno. Psiholozi tvrde da je bijela laž po mentalno zdravlje ubojitija i opasnija od otvorene laži: ako smo svjesni da nam netko laže, onda se uključuje naš obrambeni mehanizam i u istom trenu donosimo odluku želimo li dalje vjerovati u ta sranja ili idemo dalje. S bijelim lažima stvar je kompleksnija zbog same činjenice da ne znamo da nam se laže i možemo u krivom uvjerenju proživjeti poprilični dio života.

To je medijsko-politička praksa koju je HDZ izbrusio do sjaja dijamanta. No, samo u Hrvatskoj i samo u HDZ-u misle da je to poželjno. Jer kako drugačije objasniti toliki posvemašnji cinizam prema ljudskoj inteligenciji? Očito je da nas se sve skupa smatra prilično glupima pa nas treba štititi od 'viška informacija'.
Ah, da, skoro sam zaboravio. Pa mi smo stoka sitnog zuba i nemamo što misliti, oni misle umjesto nas. Samo je žalosno što uglavnom 'razmišljaju' propuhom između ušiju.

U svjetlu ovih iz sjećanja i nasumice izvučenih primjera htio sam pokazati da je malo toga slučajno u HDZ-u. Nema ni neke velike promišljenosti detalja jer detalji samo nepotrebno zbunjuju glasačko tijelo, ali slučajno zasigurno nije.

Jer, mogao se 1990. prodavati bijes na crvene koji su nas 45 godina toliko tlačili da je na kraju ostala samo šačica odvažnih koji su se i dalje usuđivali nazivali Hrvatima, svi ostali smo bili u takvom kurcu da nismo ni bili svjesni svoje besvijesti. Mogao je i Sanader prodavati priču o opasnosti od 'crvene Hrvatske', jer taj je čovjek mogao prodati štogod je htio. Čak i led Eskimima i golube Veneciji. Pogledajte samo kako je Jacu prodao Hrvatima.

No, kad Jaca poteže pitanje crvene Hrvatske, jasno je da više nema ničeg za što bi se mogli uloviti pa deru kožu koju znaju derati: Hrvatska će postati crvena! So fuckin' what?!? Nesumljivo je da u Hrvati ipak počeli evoluirati u političkom smislu i da u budućnosti više nikome ne bi smjeli dopustiti da se drži svoje fotelje k'o utopljenik slamke.

Političari su u biti najamna radna snaga naroda i ako se narodu ne sviđa kako ti najmanici rade za njegov novac, narod smije i mora izaći na ulice i jasno poručiti što misli. Možda nekoliko većih prosvjeda neće srušiti vladu, ali će nekoj budućoj vladi barem dati materijala za razmišljanje.

Ova razmišljati ne mora, ona zna! Oni imaju provjereni recept za alarmiranje biračkog tijela, koje se od svega na svijetu najviše boji da bi SDP mogao doći na vlast. Ne boje se oni neisplaćenih plaća, ne boje se izgubljenih radnih mjesta, ne boje se praznih bankovinih računa, ne boje se skupih vrtića, škola, fakulteta, bolnica, staračkih domova, ne boje se opljačkanog i rodijacima podijeljenog... no boje se 'crvenih'! Jebate narod koji se 'boji' neke stranke, ali HDZ čvrsto vjeruje u to što govori. To se zove nametanje preizbornih tema i formiranje mišljenja (jest da se tako može s maloumnima, ali takvi redovito izlaze na glasanje, yebiga).

Zato će do izbora kao papagaji ponavljati: idu crveni! Ponavljat će i da se Josipović uključio u kampanju iako je i slijepcu jasno da je samo želi otresti:
– Đava te lipi nosi, ženo, ostavi me na miru!
– Evo, što sam rekla, to mu je Milanović rekao da mi kaže.

Ali ona kaže: 'Sigurna sam' i zna da će ta laž postati čijenica ponovi li je dovoljan broj puta. Zato je zla, jer upornim ponavljanjem laži stvara neku potencijalnu budućnost za sebe i svoje pajdaše. Nema veze kakva će to budućnost biti, samo je važno da je Jaca u njoj.

Negdje vrlo blizu izbora će se sjetiti i da SDP želi legalizirati marimahunu. Iako ta inicijativa nikad nije došla s Iblerovog trga. Prijedlog je bio da se dekriminalizira posjedovanje manje količine. Ali što susjeda Mara zna koja je to razlika i o čemu se govori, ali ako HDZ kaže da ovi žele ozakoniti drogu, a svi znamo koliko zla donosi i koliko života odnosi droga – e, ondak se zna kome ide glas susjede Mare!

Zato je Jaca zla. Bombardira nas istom glupošću kojom je Franjo pokušavao krojiti svijet, ubija svojim tupljenjem o stvarima koje ne postoje osim u njezinoj predizbornoj strategiji, uporno otvara 'radove', koji ne služe ničemu drugom nego naslikavanju u predizborne svrhe i što je najžalosnije – ona to itekako dobro zna, ali je svjedno nije briga. Bahati se kao Sanader i ne kuži da joj se narod smije. No, ruku na srce, jebe se njoj i njezinima za narod. Jer da im je narod imalo na duši odavno i nam uslišali molbe i počinili kolektivno samoubojstvo.

Čisto nepatvoreno zlo!

Post je objavljen 06.09.2011. u 14:53 sati.