Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

koliko su svećenika ubili komunisti?

revitalizirani post od 16.8.2011.
Stare novine ne mogu zastarjeti. Koliko god ono što govore bilo nedovoljno, preuveličano, iskrivljeno, netočno, zauvijek ostaju dokaz vremena u kojem su nastale. Ne treba ići dalje od „Jutarnjeg lista“ od subote, 13.kolovoza 2011, u kojem je objavljen razgovor s prof. dr. Adalbertom Rebićem u kojem je citirana sljedeća rečenica: „Stotine tisuća katoličkih svećenika komunisti su uhitili, mučili po zatvorima i ubijali.“ Rečenica je ocijenjena toliko značajnom da je uz još dvije izvučena iz teksta i posebno istaknuta.

Ne možemo se zavaravati da je izvučena iz konteksta u kojem znači nešto drugo. To je tvrdnja na koju se druge tek nastavljaju. Kontekst kaže samo da se ne misli na sve svećenike u svijetu koji su stradali od komunista u sveukupnoj povijesti, nego na svećenike u Hrvatskoj i to otprilike u razdoblju 1945-1955, eventualno u razdoblju od 1945. do 1990. godine. Dozvolimo da se tvrdnja odnosi na drugo razdoblje, ali pretpostavimo da se ipak odnosi na prvo jer se nekako ne sjećam da je mnoštvo svećenika uhićeno, mučeno u zatvorima i ubijano šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Da bi stotine tisuća svećenika bili uhićeni, mučeni u zatvorima i ubijeni, pitanje je - koliko ih je uopće bilo? Ako danas u Hrvatskoj koja broji više od četiri milijuna stanovnika nema više od osam tisuća svećenika i časnih sestara, koliko ih je moglo biti kada je stanovnika bilo manje od četiri milijuna? Zanemarimo čak da pored stotine tisuća svećenika koji su stradali - prema istoj tvrdnji - nije stradala niti jedna časna sestra, pa pretpostavimo da ih je bilo otprilike pet tisuća. Tvrdnja dakle znači da je svake godine od 1945. do 1955. pet tisuća svećenika uhićeno, mučeno po zatvorima i ubijeno, i tako iz godine u godinu tijekom deset godina (jer su oni iz prethodnih godina pobijeni) i tako bi došli do broja od otprilike pedeset tisuća. Kakvi su to tek bili posvećeni ljudi i kamikaze koji su se odvažili otići u svećenike desete godine kad su znali kako su se njihovi prethodnici proveli! No pedeset tisuća je još uvijek tek na pola puta do sto tisuća.

Tvrdnja da su komunisti uhitili, mučili po zatvorima i ubijali stotine tisuća katoličkih svećenika nije samo nemoguća, ona je i do zla boga glupa. Možda komunisti te svećenike koje su ubijali nisu i ubili, nego su ih ubijali, prekinuli u posljednji čas prije nego su ih ubili, pustili ih da se oporave, pa ih ponovo uhitili, mučili po zatvorima i ubijali… Na taj način bi se svaki svećenik koji je prošao tu torturu mogao brojati deset puta (ili sto puta), pa bi nekako došli do brojke od sto tisuća.

Kaže se da sto puta ponovljena laž postaje istina. Na isti način može se reći da sto puta ponovljena glupost postaje sve veća glupost. Svakim ponavljanjem onaj koji ponavlja samo dokazuje da se u međuvremenu nije opametio. Glupim preuveličavanjem samo se minorizira žrtva onih koji su zaista stradali samo zato jer su bili svećenici jer je u onom ratnom i poslijeratnom kaosu svega bilo.

Tvrdnja o sto tisuća stradalih svećenika može imati utemeljenje samo u onom vicu o Muji i Hasi iz vremena inflacije:


- Bio sam jučer na jednom rođendanu. Sakupilo se milijun ljudi!
- Milijun?!
- Ah, što ti je danas milijun!


No tvrdnja o sto tisuća svećenika-mučenika najmanje je vic, ona nije samo glupa nego i štetna i opasna. Ona dijeli hrvatsko društvo na one koji je bez razmišljanja prihvaćaju i one koji misle svojom glavom, a posljedica je podjele onih koji nastoje zamutiti situaciju od onih koji je nastoje razjasniti. Ona dolazi iz istog arsenala u kojemu su tvrdnje da je na Bleiburgu pobijeno dvjesto tisuća ljudi, da je Hrvata-gastarbaitera i u dijaspori četiri milijuna, te da su se logoraši u Jasenovcu okupili da bi uvježbavali „Malu Floramy“, a da je ondje stradalo samo onoliko ljudi svih nacionalnosti koliko ih je komisijski uspio izbrojati Vice Vukojević za 16 milijuna kuna (2238 ili otprilike trideset i sedam, i to sve protivnika hrvatske državnosti i kriminalaca).

Ta podjela nije samo akademska, ona ima i nesagledive praktične posljedice. Ne zaboravimo, riječ je o ljudima koji itekako imaju stvarnih problema o kojima bi se trebali dogovoriti, a jedan od prvih problema je glupost, pa zatim zloća..










Post je objavljen 26.08.2015. u 10:18 sati.