Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/decolores

Marketing

Više ili bolje...odnosno Poziv na ljubav...

Image and video hosting by TinyPic

Zagledana u prostranstva neba i mora...srca prepuna nekih toplih valova...polako sam se sinoć udaljavala od nekih meni bliskih obala...na kojima sam osunčala svoju dušu ovih dana, tako željnu tih bliskih dodira....

Prebirala sam u srcu sve te dodire ...uronjena u svjesnost kako je to isključivo Božji dar...jer previše se "slučajnosti" poklopilo, da bi ih se tako moglo nazivati..

Vrtila sam sve one trenutke u kojima sam uživala...sva draga lica koja sam ostavila tamo na bliskoj obali moje duše, ..jednu najbližu, onu s kojom su predjeli moje slobode tako duboki ...da ponekad imam osjećaj da nemaju granica...te njenu obitelj ...u kojoj punim plućima uživah u dobroti...koja svoj izvor crpi u Bogu.

Vrtih u glavi riječi jedne subotnje propovijedi o tome kako "više" ne mora nužno značiti i "bolje"...i kako tako često to dvoje pomiješamo...

Da, bila je to doista propovijed ne za jedan dan...jedna od onih koje dugo...dugo odjekuju u srcu, jedna od onih čija snaga iz riječi proizvodi plod, ili makar svjesnost koja rađa nastojanje da se otkine ono suvišno...onaj korov koji se tako lukavo obavije oko duše, da ga teško raspoznaješ...

Pred očima mi bijaše i jedno lice...lice mlade djevojke, koja je tog nedjeljnog jutra položila svoje zavjete Bogu..
Jedna od triju, koja je naprosto zračila...čiji osmijeh je ličio na nešto nebesko..nešto toliko milo, da djeluje gotovo nestvarno...

Razmišljah i o tome...kolika je milost Božja potrebna, da u današnjem svijetu koji nudi toliko zamamnog...ima tako mladih života, koji se odazivaju na Njegov poziv...i ostavljaju sve iza sebe kako bi Ga slijedili, onih koji raspoznaju što je bolje..

I tako...uronjena u te misli...odlučih se posvetiti knjizi koju dobih tek sat ranije..."Poziv na ljubav".
Pročitavši nekoliko stranica...dopratih pogledom dvije mlade djevojke, koje tek uđoše u autobus i sjedoše iza mog sjedala...
Od tog trenutka, bilo je gotovo nemoguće koncentrirati se na pročitano..

Razgovor mobitelom jedne od njih, odvlačio me čitavo vrijeme od knjige čiji je sadržaj čisti kontrast njenog govora.
Pokušavah se isključiti...odmaknuti, no bezuspješno. Njeni "sočni" opisi pijančevanja, razularenosti...toliko su odjekivali, da sam poželjela okrenuti se...i reći joj koliko je u krivu...

Poželjela sam joj preslikati radosno lice djevojke koja se zaredila jutros...one iskre radosti u njenim očima...no, znala sam da ne bi razumjela...i da je ona sigurna kako ima daleko više od nje u ovom trenutku.

Put do moga doma potrajao je...i gotovo čitavo vrijeme ona je govorila o provodima..o Zrću, ..o tome koliko je umorna od toliko dana pijančevanja, pušenja...sve potkrepljujući sočnim psovkama.
Blicevi kontrasta bojali su moje misli...

Dvije mlade djevojke...odrasle u isto doba...
Jedna, koja je dobrovoljno napustila svijet i sve što izgleda bogatije...
odbacujući sve to "više", koje je mogla imati vani, kako bi izabrala "bolje"...a s druge strane druga, koja misli da je bogatija, jer zadržala je to "više", misleći da je upravo zbog toga to i bolje.

Čak i ne spominjući konačnost, u kojoj je neosporno koja je izabrala bolje...već sada pogled u njihove oči to jasno govori.
Radost, koja je zračila iz zaređene djevojke...teško bi mogao ocrtati i najbolji umjetnik...dok istovremeno Praznost i Besmislenost, kojom su bile obojene oči djevojke u autobusu...nisu mogle prekriti ni riječi oduševljenja kojima je opisivala svoj provod.

Sjetih se i riječi svećenika, koji je rekao kako su ove mlade redovnice sada najslobodnija bića na svijetu, jer odbacile su suVIŠNO, kako bi se mogle posvetiti onom boljem neopterećene tim suviškom.

Polako se noć spuštala nad mojim gradom u koji smo ulazili...
Pogledala sam krajićkom oka to mlado biće...zamolivši Gospodina da joj se smiluje...da joj da spoznati gdje se nalazi bolje, da i do nje dopre Njegov Poziv na Ljubav, po kojem će prepoznati što je bolje.

Nije to samo samostan, o...ne,
Bolje se može naći i u sijanju dobra u svojim obiteljima...u strpljivom prihvaćanju svakog bića, života...i svake naravi.
Može se naći u pozivu na ljubav svega oko sebe...

Što je bolje...i kako se ono gradi obitelji, imala sam priliku vidjeti i ja u tih nekoliko dana....no, sigurna sam kako je to Dar Onoga koji jedva čeka da raširimo ruke i pozovemo Ga, jer bez Njeg nema boljeg života, ma koliko puno imali u svojim rukama.

On ih jednom pozva u lađu...i oni se otisnuše...
Povjerovaše Mu i prihvatiše Njegov smjer.
Zato su im mreže pune "boljeg"...
i tim boljim hrane i one koje put nanese na njihovu lađu...
baš kao mene ovih dana...

Daj nam Gospodine svima prepoznati bolje,
Ti, koji svima upućuješ poziv na ljubav, daj nam milost da ga znamo primiti i prihvatiti.
Marijo, majčice naša,
Ženo koja si znala odbaciti suvišno i prigrliti uz bolje,
izmoli i za nas milost, da nas ne zatrpa sve što se nudi,
već da i mi, tvoja djeca, znamo poput Tebe prepoznati ono vrednije,
ono...što vodi u vječnost.

Amen




Post je objavljen 15.08.2011. u 19:57 sati.