Pregled posta

BUDINO Evanđelje III

Ja sam uvjeren sam da je vjera u idealnog identiteta pojedinca s Univerzalnom dušom bila skrivena fontana u glavi Buddhine praktične nastave. Sada ću testirati vrijednost ovog zaključka primjenom, kao privremenu hipotezu, na rješenje nekih od mnogih problema koji mogu zbuniti učenika budizma. Najbolji način da obrađuju te probleme je uzeti u obzir teške optužbe koje postoje protiv Buddhe i budizma, - ". Čovjek na ulici" troškove koji su tako često je ponovio da su oni sada otvoreno odobrio

Pet od njih su od presudne važnosti.

Mi smo rekli da Buddha odbija Dušu ili ego, drugim riječima, da je njegovo učenje je materijalistički.

Mi smo rekli da nema mjesta za Boga u svoj sustav misli, drugim riječima, da je njegovo učenje bilo ateistički.

Mi smo rekli da on smatra sva postojanja kao urođenu patnju, drugim riječima, da je njegov nauk bio pesimističan.

Mi smo rekli da je učio ljude da misle samo na sebe i svoje osobne dobrobiti, drugim riječima, da je njegov plan života je egoističan.

Mi smo rekli da je nakon Nirvane - unutarnje stanje onoga koji je podigao posljednji veo iluzija - dolazi uništenje, drugim riječima (jer ono što je iza posljednje vela iluzije je ex hypothesi iznimno stvarne), odnosno Buda smatra Ništa kao vrhovni stvarnost, te da stoga njegovo učenje je nihilistički.

Može ove optužbe potkrijepiti? Ako oni mogu, mi smo suočeni s najviše zbunjujućih



sve probleme. Kako dolazi to da religija koja ima takve vitalne nedostatke da je on je imao takav uspješnu karijeru? To Buddha je osvojio za svoju volju "najdublje srce" Dalekog istoka je neporeciv. Je li to propovijedajući evanđelje materijalizma, ateizma, pesimizma, egoizma, nihilizma, koji je postigao ovaj signal trijumf? To je problem u kojem su svi ostali problemi koji je lutao put student budizma na kraju mora biti riješen. "



Razmotrimo sada, po svjetlu hipoteze koje tražim za provjeru, svaki od kapitala optužbi koje su protiv Buddhe.



(1) materijalizam Buddhe.

Pretpostavimo da, daleko od negiranje ega, Buda je vjerovao u njega, u svom srcu srca, - vjerovao u to s dubinom i suptilnost vjerovanja koje su karakteristične indijskog idealizma, - vjerovao u to kao "unbeholden bit "od svih stvari, kao i sve stvari, sve za održanje života koji se individualiziraju u svakom ljudskom dojkom, ali je ono što je zapravo u srcu Svemira, i nigdje drugdje. Što će biti stav koji tako zamislio Ego prema uvriježenom mišljenju - popularan, može se sigurno pretpostavka, u Buddhin dan u naš - u unutarnje stvarnosti individualiziranog ega, ili individualne duše? Taj Ego nije pravi, u punom smislu riječi, dok je postati jedno s Svemiroml duša, postulat na kojem sve svoje filozofije, kao i



cijeli pod svaki od njegovih aspekata, bilo bi šarkama. Na putu do cilja sjedinjenja s Božanskim, individualne potrebe duša mora proći kroz mnoge faze nestvarnosti. Tako dugo dok ona zadržava svoj osjećaj izoliranosti, njezina pogrešno osjećaj I-ness, što je, usporedno gledano, nestvarno. Ono što je stvarno u njemu je svoj potencijal univerzalnosti. Što je nestvaran je ono što smatra za njegovu bit, - svoju individualnost, svoj osjećaj odvojenosti od svih drugih stvari. Da Buddha pogledao problem sebstva sa stajališta indijskog idealizma, on bi vidio da je popularna vjerovanja u intrinzičnu vrijednost pojedinca Soul je u osnovi lažne, a ne na ravninu metafizičke spekulacije samo, nego na svakoj razini ljudskog život, a on bi se postavili da se borbe u svakom od svojih mnogih oblika. Od mnogih oblika da je potrebno ne moram govoriti duljina. Materijalizam onoga koji identificira njegovu dušu (njegova "ja") sa svojim tijelom, ili tko zamišlja ga kao "ukupnost" svoje osjećaje, percepcije, ili drugim stanjima svijesti, polu-materijalizam onoga koji (poput pobožno kršćanski) tiče duše kao "nešto što leti van od tijela poslije smrti", odnosno kao jedan od mnogih dijelova ili organi kompleksa biće, sentimentalna prianja na individualnost; metafizički prianja na individualnost; - to može biti spominje kao tipična oblika koji nevoljkost da uzmu u obzir Opću dušu kao jedino pravi ja, koja je toliko karakteristična za popularne misli u svim fazama njegovog razvoja, a protiv kojih Buddha, ako Nisam pogrešno njegove filozofije, mora imati vodio nemilosrdan rat. Ako sam ja pitao


Kao suzbijanje egoizma je samom kraju i cilj Buddhina sheme života, i kao u ovom predmetu razlika između teorije s jedne strane i osjećaja, želja i poriv na druge, je teško privući i lako izbrisati, je, ali prirodno da Buda treba ratovati protiv egoističnog instinkta čak i kada je sam prikriven kao polu-filozofska teorija. Ali on je vodio taj rat, kao što je učinio sve drugo što je uzeo u ruke, u granicama propisanim svoje "slatko razumnost" i uzvišena zdravorazumska. Ostavljajući metafizičkih stručnjaka raspravljati tijekom više apstraktne aspekte problema sebstva, on sam zadovoljan s suzbijanja na kvazi-popularnih temelju popularne zablude da je pojedinac Ego je pravi, trajni, self-sadržani.

Pretpostavimo toliko, pa ćemo vidjeti novo značenje u svakoj od mnogih odlomaka o kojem zapadne kritike je na temelju njegove teorije da uskraćivanje Ego je kardinal članak Buddhinih Creed. Ćemo vidjeti da, kad god se čini da se odbija postojanje ego kao takav, što je



stvarno radi je uskratiti stvarnosti pojedinca ega, kako bi se običnim površinu sebe.

Neka nam prvo uzeti u obzir dijalog u kojem je glavni govornik je časni Sâriputta, ali u kojima argumenti možda i je Izmislili su ga Buddha sebe, a istodobno kao što to rade s argumentima koje je izvijestio da su se u jednoj od svojih ranih diskursa . Redovnik, pod nazivom Yamaka, imao sam uvjeren, kao što su mnogi moderni tumači budizma učinio, da je "doktrina uči Blažena jedan" iznosila je, "da o prestanku tijela redovnik koji je izgubio sve izopačenosti je uništen , propada, i ne postoji nakon smrti. " Njegov kolega redovnika ga je pozvao da napuste ono što su smatrali "zle hereze", ali da nema svrhe. Na kraju su pak zapomagao pred časni Sâriputta na "k" za Yamaka i pokušati ga pretvoriti u truer pogled Blažene Jedan učenje.



"I časni Sâriputta pristale njegov tišinu Zatim časni Sâriputta u večernjim satima dana nastao iz meditacija, i približi, gdje časni Yamaka je,. I ima nacrtana u blizini je pozdravio časni Yamaka, i prošavši pozdravi od prijateljstva i uljudnosti, sjeo s poštovanjem, s jedne strane i sjedi s poštovanjem s jedne strane, časni Sâriputta govorio časni Yamaka kako slijedi. 'Je li izvješće istinito, brat Yamaka, da sljedeći zli hereza ima iznikle u svom umu: Ovako ne razumijem nauk uči Blažene jedan, da o prestanku



tijelo redovnik koji je izgubio sve izopačenosti je uništena, propada, a ne postoji nakon smrti? '

"'I tako, brat, ne razumijem nauk uči Blažene Jedan, da je raspuštanje tijela redovnik koji je izgubio sve izopačenosti je uništena, propada, a ne postoji nakon smrti."

"" Što mislite, brat Yamaka? Je oblik trajan ili prolazan? "

"'To je prolazno, brat."

"I ono što je prolazno - je zlo, ili je to dobro?"

"'To je zlo, brat."

"I ono što je prolazno, zla, i odgovoran za promjenu - je li moguće reći o tome: Ovo je moje - to sam ja - to je moj ego?"

"'Ne, uistinu, brat."




Post je objavljen 13.08.2011. u 17:54 sati.