sv. Klara Asiška
Čitanja:
Jš 3, 7-10a. 11. 13-17
Po tome će znati da je među njima živi Bog! Živi Bog - po čemu ja znam da je on prisutan u mojemu životu? Od kojih me ,,voda nabujalih" već spasio?
Mt 18, 21 - 19, 1
Ljudi smo. Dužni smo i uvijek ostajemo nešto dužni - htjeli to ili ne. No možemo biti ljudi koji priznaju svoj ,,dug" i koji drugima opraštaju njihove dugove. No kako nam često teško pada priznati grijeh i oprostiti drugome.
Petru opraštanje nije upitno. Sedam puta je i više nego što je potrebno. Naime, židovski obred zahtijeva da se triput oprosti. No Isus traži više. Nasuprot sedam puta on zahtijeva sedamdeset puta sedam. Drugim riječima: Prestani brojati, nego oprosti kad je god to potrebno, budi čovjek kojemu je opraštanje nakana srca. Zato od nas zahtijeva da prevladamo brojanje i računanje, kako bi dobro bilo moćnije i kako bi bio moguć novi početak. Božja želja za opraštanjem ne poznaje granice - osim ako mi jedni drugima uskraćujemo oproštenje. O tome je riječ u prispodobi. Velikom dužniku otpušteni su dugovi. Čovjek koji je primio toliki dar ubrzo nakon toga susreće drugoga čovjeka koji je njemu dužan smiješnu svotu, i teško ga kažnjava. - Ljudska namilosrdnost je jedina granica Božjemu milosrđu. Ako ozbiljno uzmemo Isusove riječi, sve se svodi na to da omogućimo novi početak za ljudski suživot. Možemo biti ljudi, ljudi kojima je opraštanje nakana srca.
Molitva
Bože oproštenja, kako nam je često teško preskočiti vlastitu sjenu i pristupiti čovjeku koji nas je povrijedio. No i sami ovisimo o oproštenju, jer smo uvijek nešto dužni tvojoj ljubavi. Daj da te nasljedujemo u tvojoj spremnosti na opraštanje i daj nam oko koje će spoznati područja gdje smo i sami potrebni oproštenja. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam je oprostio naš grijeh, pa i mi moramo opraštati jedni drugima. Amen.
(Prenešeno s benediktinskog on-line časopisa TEBE BOGA HVALIMO)
Post je objavljen 11.08.2011. u 20:38 sati.