To moje drugo Ja
Zar je oduvijek postojalo
Tko se to u meni skriva
i nečujno odnosi osmijeh s lica
Možda nisam upoznala sebe
ili sam oduvijek znala tko sam
a tko nisam i zašto jesam to što nisam
To moje drugo Ja
Potajno ispija zadnju kap
slatkaste krvi tugom nahranjene
Osmijeh prikriven i pogled spušten
pred ljudima znanim i onim neznanim
Poželim otrgnuti masku s lica
i pokazati razgolićeno srce
onima koji hranu traže na krivim mjestima
To moje druga Ja
Nije ono krivo što usadilo se
ispod kože neprozirne, otvrdnute,
izmučene vremenom nemilim i krutim
Vrijeme neće dozvoliti izlazak sunca
iza mučnih, tamnih noći neprospavanih
Uživat će sjenu bacati u bespuće tiho
dok lagano niz vene teče ispijeno
nikada dovoljno dorečeno
Moje drugo Ja
Post je objavljen 03.08.2011. u 20:42 sati.