Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blackenslostdreams

Marketing

ja sam živ

Još jedno od onih neugodnih jutara. Osjeti se miris alkohola u sobi. Teško otvaram oči. pa gurnem glavu ispod jastuka u nadi da ću zaspati. Naravno, nisam uspio zaspati. Jučer je trebao biti dan kada ću početi ne piti preko tjedna. Ali nije uspjelo... Sve se čini tako ok kada piješ. Ali onda uvijek shvatim koliko se samo osjećam u ovom usranom životu. I nikada nisam osoba kakva jesam dok ne pijem dok sam pijan. uvijek ispadnem loša osoba. a jedino loše je taj prokleti alkohol.
Ne želim više ovako živjeti. Ne, stvarno. Dosta mi je ovih jutara punih suza.
Dosta mi je života u kojemu samo patiš i suzdržavaš se. i kada i probaš nešto postići, patiš još više.
Ja sam bio dečko s toliko snova. Ja sam bio onaj dečko koji je tražio srodnu dušu, bio spreman raditi za nju sve. Učiniti joj život bajkom. Ja sam bio onaj koji je ležao satima i maštao kako čini neku curu jednog dana sretnom, kako imaju sve ono što sretni parovi u knjigama i filmovima imaju.
Ja sam izgubio sebe. I mislio sam da imam tu curu. Dao sam sve od sebe. Ali ipak na kraju nisam imao jednu ključnu stvar. Nisam imao povjerenje.
Teško mi je vjerovati ikome. I ljudi misle da je lako živjeti tako, držati sve ljude na distanci. Pročitao sam malo prije post jedne cure, toliko divan i lijep. Pun emocija, ljubavi, toliko čaroban i maštovit.
Sjetio sam se koliko je doista divno voljeti. Čak nije ni potrebno biti voljen.
jesam li ja doista toliko propao? Isuse, uvijek sam govorio da mi je svejedno i da ću propasti. Svi su govorili ma nećeš, treba ti samo prava cura. I ja sam govorio '' ma propast ću i svejedno mi je''.
Nije mi svejedno... oči govore da nije. suze govore da nije.
Nisam nikada htio doživjeti ove godine ali doživio sam ih i ne znam...
Ne znam kako, nit znam zašto... Slomljen iz dana u dan. Emocije me ne slušaju. moje srce me ubija. Želim samo pobjeći, želim sve zaboraviti.
Ovo nisu moji snovi, ovo nije moj život...

Image and video hosting by TinyPic

Pisao sam pjesme uvijek o savršenoj curi. počeo sam jako mlad tražiti nekoga s kime mogu podijeliti svoje srce. Ali u svim tim snovima, izgubio sam dodir s stvarnim životom...
Ne sjećam se, od kada je alkohol zamijenio moje iskrene emocije? Od kada je alkohol postao nešto što me toliko ispunjava?
Ali u meni budi samo bol, tugu, ispire sve ono vrijedno i lijepo...
ljudi ne shvaćaju zašto želim prestati piti. Ali svaki put sam tako ogorčen kada sam pijan. i sve ono loše počne izlaziti na površinu. Sve ono dobro u meni se gubi.
Ja sam prije bio bolja osoba. I polako se vraćam na staro. Svoj život, vraćam ga na ono kako je izgledao prije nego sam se odlučio uništiti i pokušati umrijeti do 20te. Došao sam do 22 godine, tu sam i dalje.
I dalje, kao i onaj izgubljeni dječak s 14 godina, tražim samo jedno...
Ljubav.

Prošao sam toliko toga, upoznao toliko ljudi, izgubio toliko ljudi.
Gdje je sve nestalo? Ne znam, ti svi ljudi. a volio sam ih. I kao da je svatko uzeo komadić moga srca i na kraju, što je ostalo od mene?
Moje srce izgleda poput sira. Toliko rupica. samo što su to rane. boli me... Gdje su nestali svi oni dani kada sam putovao vlakom da vidim curu koju volim, oni dani kada sam bježao s nastave da poljubim curu koju volim, kada sam se uvalio u probleme samo zbog jednog poljupca. :) dani kada sam doista bio sretan i tek sam sada.... postao svjestan.

srce mi se slama. Ali ovo NIJE BLACKEN THE ANGEL. Od kuda se stvorila sva ta ogorčenost? Emotivna nestabilnost, zbunjenost...
Ovo nisam ja. Mržnja je možda uzela preveliki dio mene.
Volio bi otići nekuda. Ostaviti sve, samo na mjesec dana.
Možda bi prije svega prvo trebao otići lječiti se od alkohola...
I danas opet... vjerojatno ću se napiti... a ne želim to...
Možda bi se samo trebao ubiti i prestati misliti na sve...
Prolazim prstima kroz kosu, obrisem suze o rame...

Osjećam se tako... loše..
Ja jesam loša osoba... nisam shvatio prije... nisam shvatio da sam se tako jako promijenio...
Žao mi je svakog mladog para koji prekine. Pogotovo ako se jedna strana igra drugom. A žao mi je jer suosjećam.
Žao mi je kada cura za koju bi dečko kao ja dao sve, a ona obično ima nekoga tko se s njom igra i uzima ju zdravo za gotovo.
Žao mi je kada shvatim... Da obično dobre cure biraju loše dečke i obrnuto...
Najviše od svega mi je žao...
Kada sam ja taj koji povrijedi, koji slomi.
Mrzim sebe. jer često vidim sličnosti u sebi s onima koje toliko mrzim...

Image and video hosting by TinyPic

I šta sada? Hoće li ovo biti još jedna stranica moga života?
Hoću li se boriti da budem doista onaj isti Blacken the angel koji sam bio prije? ne želim se predati...
Cijeli život griješim. Možda i sada...
Sve što želim je... jedna čarobna romansa... koja će mi dopustiti da budem ja. Sve što želim je...
Reći joj da sam izdržao ovaj usrani život zbog nekoga poput nje.
u meni ima života! pronalazim ga svaki puta kada sam pored nje. U meni ima i dalje sreće, pronalazim je u njenim očima.
Možda je sve to još jedna od mojih ljubavnih fantazija koje poslije budu suze u očima i inspiracija za pjesme i priče. Ali nije mi bitno.
Ovaj život je tako loš. tužan je, dosadan, depresivan.
Glazba me tjera da zaplačem opet. Ljubav me tjera da se nasmijem.
I kada spojim njih dvoje. Shvatim...

Da, doista sam propao, jako.
Ali još sam živ!
Da, doista, puno sam izgubio...
Ali i dalje sam tu!
Možda bi samo trebao slušati svoje srce i prestati razmišljati toliko o svemu.
Kao i nekada, moje srce i ja. U borbi za ljubav.
Slomljen sam sada, ovo je i tuga i sreća. Ovo je splet emocija.
I teško ih je raspoznati. Ali...
Ja sam živ....

:)

Neke ljude voliš i prije nego ih upoznaš...
Jer svi imamo u sebi sliku osobe kakvu bi voljeli imati pored sebe..
Moja nikada nije imala oblik. mogla je biti bilo koje boje kose, očiju, visine i težine. Tražio sam osobu...
Toliko emocija, toliko načina da ih pokažeš. Toliko potrebe da ih pokažeš. Ali toliko razloga.. zašto ne smiješ...
Dovoljno je znati da postojiš. Svijet je ljepše mjesto zbog ljudi kao ti.
Ovo je doista nova stranica u mome životu.

Puno sam ih okrenuo. I još će ih puno biti. No na svakoj stranici, prolistam proše stranice da se uvjerim da ne prolazim opet isto.

Volio bi samo da mogu obrisati sve, i početi ponovo...
Volio bi da ljubav jednom bar... traje zauvijek


Post je objavljen 02.08.2011. u 09:02 sati.