Hajde, molim te., budimo opet ljudi.
Probudi me ujutro, nježnim dodirom..,
pogledaj me kao da je zauvijek.
Hajde da danas ne mislimo samo na sebe.,
hajde da nešto i darujemo.
Sjećaš se vremena kada smo prolazeći ulicom
kotrljajuće naranče i jabuke iz pokidane najlon vrećice
uzbuđeno sakupljali čak i nepoznatim prolaznicima?
Sjećaš se i kada smo u vlaku svoje sokove i sendviče
obavezno nudili suputnicima uz priču o svom životu?
Ja ću se umiti hladnom vodom i putem do radnog mjesta pozdravljati ljude osmijehom,
ti se probudi kavom i neka zamiriše cijela kuća.
Hajde, molim te ...,, budimo opet ljudi.,
u ovoj mi je koži tijesno, prsti više nisu ljekoviti.,
a i zaboravljam letjeti iznad više od 100 metara.
Vrati se i postanimo ljudi.,
životinje ionako pakiraju u konzervans.
Post je objavljen 01.08.2011. u 22:29 sati.