U trenu smo osjetili otkucaje
Spremili ih daleko pod ormar i kao izgubljenu bateriju
Odgurnuli daleko, nek se nađe,
Kad budemo čistili.
I nakon te ljubavi ostade energija.
Ostade sat koji kuca za neke neispunjene sate,
Sporo otkucava tvoje dane i ljubi tvoje uši ironijom
Pijeska.
Ostadu nedorečene misli,
Neizrečeni bijes i tek pokoji osmijeh dobrote.
Ostade pjesma nepodnošljiva za uho i film
Sarkastično dobar za nas.
I ostadosmo mi nakon te ljubavi.
Ostadoh ja i ostadoše ti.
Nakon toga udarila sam po bubnju i odlučila svoje pjesme
Oblikovati prirodom.
Ljepotom leptira osjetih sebe
I započeh nezapočeto.
Aoristima se gubim u imperfektu,
A perfekt tek postade prezent.
Pa tako i naučismo sve to.
Jer kondicionalom našeg uma zapovjedismo sebi da je imperativ
Ići dalje.
I doista je bilo tako.
Sa pola čaše krenusmo u puninu dubina
Zaronismo u ljeto i
Napisasmo gomilu riječi bez smisla.
A opet znali smo da će svi naći taj smisao, na ovaj način.
Jer um koji biva podražen, reagira umjesto nas,
Mi postadosmo figure perfekta
Trudeći se ne postati marionete života.
baš sam vam načrčkala danas, ali eto da me ne zaboravite
tražim inspiraciju:))
puse od ljetne vaše*
Post je objavljen 30.07.2011. u 22:06 sati.