Pijana generalska noć
Dan prije skandala tuče 26.rujna u kojoj je sedam pripadnika njegove postrojbe devastiralo bjelovarski disko Sedmicu, automobil zapovjednika Prvoga gardijskog zbora Mile Ćuka skrivio je prometnu nesreću na putu u blizini Vrbovca. Tjednikov izvor, blizak bjelovarskom MUP-u, tvrdi da se nesreća dogodila kasno navećer, dok se zapovjednik elitne gardijske postrojbe s nekoliko svojih kolega vozio na proslavu Dana policije u Bjelovaru. Policajci, koji su se uskoro našli na uviđaju, osim štete na luksuznom BMW-u sa žutim tablicama primjetili su i to da se general bojnik Ćuk zajedno sa prijateljima, među kojima je navodno bio i načelnik stožera Hrvatskog gardijskog zbora (HGZ) general Skender, nalazio u "vrlo alkoholiziranom stanju". Ćuk se, prema tvrdnji očevica iz MUP-a, ponašao prilično bahato, iako je bilo očito kako je njegov automobil skrivio sudar u kojemu na sreću nije bilo ozlijeđenih. Kako je do sudara došlo i tko je bio s druge strane moćnoga MORH-ovog BMW-a, to nismo mogli saznati, jer je čitav događaj obavijen velom "čuvane tajne". Zapovjednik PU Bjelovar, Mate Sičaja, djelomično nam je potvrdio ovu informaciju, rekavši kako je riječ o lakšoj prometnoj nezgodi koja je u osnovi "beznačajna".
No, zid šutnje ipak nije mogao zaustaviti nezadovoljstvo koje su uBjelovaru izazvali pripadnici Ćukove postrojbe priredivši masovnu tučnjavu sa specijalcima MUP-a, u kojoj je moglo doći i do pravoga uličnog rata! Naime, u noći s petka na subotu, 26. na 27. rujna, neposredno prije negoli je Bjelovar trebao proslaviti praznike Sv. Mihovila i Dana policije te Dana grada (29. rujna), u Clubu 7 vlasnika Željka Jandrokovića planula je žestoka svađa između sedam pijanih pripadnika HGZ-a i skupine građana albanske nacionalnosti. Svađa je brzo prerasla u tučnjavu koju je pokušao prekinuti gost kafića Zoran Maras, dozapovjednik Omega, ogranka specijalne policije PU Bjelovar.
Par korpulentih gardista obrušilo se i na njega razbijajući mu pivske boce o glavu, a u trenutku kad je jedan od pripadnika Zbora na Marasa krenuo grlićem razbijene boce, nekoliko pripadnika Marasove jedinice krenulo je u obračun s gardistima. Tučnjava kakvu po divljaštvu Bjelovar ne pamti završila je tako što su gardisti uskoro slavodobitno napustili kafić, ukrcavši se u džipove MORH-a, te nestali iz grada u pravcu nekadašnjeg poligona JNA Gakovo, gdje je smješten dio njihove posrojbe, dok su tri građanina Bjelovara i dva policajca iz Omega, časnici Zoran Maras i Darko Palata, završili u Gradskoj bolnici.
U tučnjavi je ozlijeđen i vlasnik Sedmice Željko Jandroković koji je pokušao pomiriti strane u skukobu, a koji, što je znakovito, ne želi davati nikakve izjave za novine, preko noći uklonivši sve ostatke devastacije u svom objektu. Jandroković je, inače, jedan od uglednijih ljudi gradskoga HDZ-a, čiji je klub jedno od omiljenih okupljališta pripadnika HGZ-a i njihovog zapovjednika generala Ćuka. Gje je u vrijeme tučnjave bio Mile Ćuk i je li do incidenta došlo samo zbog cjelonoćnog alkoholiziranja njegovih vojnika, nismo mogli otkriti u vrijeme našeg posjeta Bjelovaru.
Svjedoci odbijaju govoriti
va dana nakon spomenutih događaja sve je učinjeno da iz grada ne izađe ni jedna informacija. Nitko od svjedoka tučnjave ne želi ništa reći za javnost, na kućne telefone ranjenih policajaca Marasa i Palate uporno se javljaju ženski glasovi tvrdeći u ime spomenute dvojice da "za javnost nema nikakvih izjava", dok šef PU Bjelovar smatra da je riječ tek o sitnom incidentu koji nije mogao poremetiti svečanosti proslava. Službenici bjelovarske bolnice ne žele davati nikakve izjave. Samo je Branko Stojković, nezaposleni Bjelovarčanin i povremeni suradnik lokalnog lista Naše vrijeme, uspio telefonski, gotovo konspirativno, nazvati nekoliko zagrebačkih redakcija, poslavši im hitne faks poruke u kojima ih obavještava o stanju u gradu.
Neka vrsta gradskog "borca protiv vjetrenjača", Stojković već mjesecima vodi privatni rat protiv nepravdi u Bjelovru, za koje uglavnom optužuje generala Ćuka. Bivši vozač kamiona u PPK-u, kojega je u orbitu ratnih zapovjednika gurnula uloga Tuđmanova tjelohranitelja, već je otprije poznat u gradu kao osoba koja ima problematičnu narav. "Volio je posjećivati kavane, a volio se i potući. Živio je kao i sve kamiondžije, prilično boemski", tvrdi za Ćuka Stojković, koji ga osobno vrlo dobro poznaje. Zatišje koje je uslijedilo nakon Ćukova konspirativnog odlaska uskoro je zamijenila priča o njegovom podvigu na predizbornom skupu u Benkovcu 1990., kada je nekadašnji kavanski štemer tijelom zaštitio dr. Tuđmana pri navodnom atentatu. Tada su ga Bjelovarčani prvi put upoznali u ulozi Tuđmanova tjelohranitelja.
Oslobađanje kasarne JNA u Bjelovaru 1991. upravo je završilo kada se Ćuk s nekolicinom svojih momaka iz Zagreba pojavio da preuzme stvar u svoje ruke, pokupivši svu slavu akcije, ali, prema tvrdnjama Stojkovića, i velike količine naoružanja iz kasarne. U gradu kolaju priče kako je preuzimanje tog oružja financijski znatno ojačalo bivšega transportnog radnika, tako da je, uz funkciju gradskog načelnika SZUP-a, postao i jedan od utjecajnijih ulagača u Bjelovaru.
Nakon odlaska na mjesto zapovjednika predsjednikove garde u Zagrebu, Ćuk je učinio sve da u HGZ dovede i desetak Bjelovarčana. Na njegovu incijativu prošle godine pokrenute su i brojne akcije uređenja bjelovarskih cesta, u kojima su sudjelovali kamioni sa žutim registraciskim oznakama, za koje neki tvrde da su pripadali 66. inžinjerskoj pukovniji generala Ljube Ćesića Rojsa, a drugi opet smatraju kako je riječ o ukradenim kamionima koji su našli svoje utičišće u voznom parku MORH-a. Bjelovarski ured za obranu inače danas raspolaže sa petnaestak službenih automobila, od kojih je nekoliko superluksuznih opela i audija. Kamioni su uredno razvozili šljunak par tjedana, a onda misteriozno nestali, ostavivši nedovršene puteve iza sebe. Neki od naših sugovornika iz Ćukova boravišta - obližnjeg sela Rovišće, tvrde kako su spomenuti kamioni dovozili građevinski materijal do zemljišta na kojemu se, navodno, gradi nova kuća Mile Ćuka. Velika katnica je još u gradnji, a iza nje se proteže preko dva hektara ograđenog zemljišta. Unutar ograde nalaze se još tri objekta. Kolni ulaz do imanja širok je osam do 10 metara i seže stotinjak metara u dubinu gradilišta, koje s bagerima i valjcima u pogonu djeluje impresivno. Čitavo područje uokviruju raskošni čempresi na ulazu. 100 metara niže od Ćukovoga velebnog imanja gradi se također velebna kuća njegovog rođaka i bivšeg zapovjednika SIS-a za Bjelovar, Luke Markešića.
Pritisci na dogradonačelnicu Šafarik
Sam grad Bjelovar, međutim, primjer je zapuštenosti i siromaštva. Nekoliko obnovljenih objekata, među kojima zgrada Merčepove udruge dragovoljaca, zgrada općine i uprava pošte, ne mogu poništiti opći dojam devastacije i zapuštenosti grada u kojemu je više od četvrtine stanovništva (gotovo 12 tisuća) nezaposleno. Iz upravne zgrade bjelovarske pošte nedavno je izbačena smijenjena ravnateljica mr. Maja Šafarik. Danas ona obavlja dužnost dogradonačelnice, a još je i predsjednica Gradskog odbora HDZ-a koji je, pod njenim vodstvom, na zadnjim izborima do nogu potukao oporbu. Svoju smjenu u upravi pošte koju je naložio v.d. direktora Hrvatskih pošta Mladen Šutalo, a u srpnju potpisao predsjednik Upravnog odbora HPT-a Ivica Mudrinić, gospođa Šafarik stavlja u konteks njenog sukoba s generalom Ćukom.
"Razriješili su me dužnosti, bez i jedne riječi objašnjenja. Na razgovoru u Zagrebu, tajnik stranke Ivan Valent rekao mi je da se ne mogu tek tako suprotstavljati generalu Ćuku. Već tada mi je sve bilo jasno. U Bjelovaru jeMile Ćuk čovjek koji može sve, a njegov ramskimentalni sklop vlada gradom", tvrdi predsjednica gradskoga HDZ-a aludirajući na Ćukovo porijeklo, ali i porijeklo čelnih ljudi županije: bivšeg SIS-ovca Markešića, načelnika financijske policije i predsjednika županijskog odbora Vinka Jelića, načelnika PU Sičaje. Svi su, naime, porijeklom iz Rame. "Sve ih je ustoličio Mile Ćuk, formirajući jednu tvrdu grupu unutar bjelovarskog HDZ-a koja pokušava smijeniti legalno izabrane članove sranke", tvrdi mr. Šafarik.
"S njihovom samovoljom sukobljavam se već nekoliko mjeseci, nakon što sam ostala uporna u zahtjevima da se stvari u gradu ne mogu rješavati na mig generala Ćuka". Maja Šafarik dalje kaže: "Osim moje smjene na mjestu ravnateljice u pošti, Ćukovi ljudi, u koje treba ubrojiti i župana Marijana Conera, postavili su svoje ljude na još nekoliko mjesta. Osobito je važno mjesto direktora Informativnog centra, na koje je, nakon grubog upada u prostorije IC-a, postavljen priučeni konobar i ugostitelj Ivan Butković". "Nekompetencija je temeljna karakteristika Ćukovih ljudi", napominje ona, "direktor IC-a je konobar, župan je čovjek koji se lažno predstavlja kao fakultetski obrazovan inženjer, iako ima završenu samo višu strojarsku školu, što je vidljivo i iz broja njegova osiguranja, a i sam general Ćuk se predstavlja kao inženjer, iako je bivši kamiondžija. Kakav je to fakultet on mogao završiti ako je uz učenje morao obavljati i zahtjevne generalske zadaće u ratu? To su partizanske metode!" zaključuje dogradonačelnica. Župana Conera, još je nadopunila, Ćuk u svemu otvoreno podržava kao svoju produženu ruku, a zauzvrat mu je Coner zaposlio ženu u jednoj od svoje četiri ljekarne, Ćukova žena, koja se sada vodi kao farmaceutkinja, inače je kuharicai uglavnom ne dolazi na posao.
Obraćanje Šariniću
Raščišćavanju računa u gradskome HDZ-u priključio se i dr. Nenad Majcan, brat gospođe Šafarik i član gradskoga HDZ-a. On je na adresu predstojnika Ureda Predsjednika RH, inž. Hrvoja Šarinića, 30. kolovoza uputio zahtjev za ispitivanje odgovornosti Mile Ćuka i skupine njegovih ljudi, tražeći da Šarinić, "temeljem najviših državnih funkcija" koje obnaša, hitno ispita "odgovornost Mile Ćuka i ljudi oko njega za nastalo društveno-političko sanje koje već više mjeseci potresa društvenu i političku scenu Bjelovara".
U zahtjevu dr. Majcan tvrdi kako su Ćuk i "njegovi ljudi" u Bjelovaru "zlouporabili autoritet svog položaja, autoritet Predsjednika RH i drugih državnih dužnosnika te postojećih institucija vlasti", pa od Šarinića traži da se "ispitaju okolnosti i činjenice vezane uz nedavne smjene političkih i javnih djelatnika Bjelovara s funkcija rukovodećih ljudi Informativnog centra, Croatia osiguranja i TKC Bjelovar. Mimo institucija demokratskog sustava, zlorabeći položaj, gosp. Ćuk i njegovi ljudi pokušavali su i pokušavaju svo postizborno vrijeme, a u bolesnoj težnji za vlašću, utjecati na tijek demokratskih procesa u gradu... služeći se metodama pritisaka i prijetnji, od telefonskih prijetnji i vrijeđanja do otvorenih prijetnji na javnim mjestima, smjenjivanjima, otkazima, dizanjem i miniranjem kuća i automobila, ugrožavanjem i sigurnosti djece javnih djelatnika". Ovu skandaloznu kroniku bjelovarskih događaja predstojnik Šarinić je očito primio, jer je ubrzo protiv dr. Majcana pokrenuta i krivična tužba Općinskom sudu u Bjelovaru "zbog krivičnog djela klevete". Pokrenuo ju je general Mile Ćuk.
Prijetnje Ivića Pašalića
U obračun protiv neposlušnih HDZ-ovaca, prema riječima dogradonačelnice Šafarik - od skora se uključio i Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku i glavni čovjek za stranačka pitanja, poručivši joj posredno kako će se s njom "grubo obračunati". Zaprijetio joj je i ex-sisovac Markešić kako će se s njom obračunati "kao što su to radili sa Srbima u Bjelovaru - likvidacijom ili dizanjem kuća u zrak". Obasuta prijetnjama i ucjenama gospođa Šafarik obratila se i bjelovarsko-bilogorskome zastupniku, generalu Mladenu Markaču, koji je jednom prilikom prije dvije godien na skupu u Bjelovaru izrazio nezadovoljstvo guranjem njegovih postrojbi u drugi plan zaslužnih za ratne pobjede (prvi plan je bio rezerviran za Ćukove gardiste).
Markač, slavni osnivač Specijalnih snaga MUP-a i legenda Domovinskog rata, navodno je obavijestio Maju Šafarik da protiv Ćuka nema ništa i kako se protiv njega ne može boriti. Nekadašnji "rukovoditelj transportne mehanizacije", a potom i bedem za navodne atentatore na Predsjednika RH, general Mile Ćuk očito ne preza ni od koga. Kako prolaze njegovi protivnici jasno je još od vremena kad je raščišćavao račune u bjelovarskim kavanama. Danas njegovu nezgodnu naviku da ne trpi otpor, plaćaju nevini sudionici prometa, neposlušni članovi HDZ-a, ali i policajci zaduženi da čuvaju red i mir.
Naime tučnjavu u diskoteci 7 neki Bjelovarčani smatraju hirom Ćukovih gardista koji su uporno na Markačevim specijalcima odlučili pokazati čije su zasluge u ratu veće. Istragu o čitavom slučaju preuzela je Vojna policija HGZ, baš kao što je to svojedobro bio slučaj i s atentatorom na Vladu Gotovca - satnikom Brzovićem koji danas, usred istrage, slobodno šeće Pulom.
U međuvremenu pripadnici najelitnije jedinice Hrvatske vojske,u Bjelovaru žive kao i obično. Njihovi luksuzni audiji i moćni džipovi, iz kojih predveče, odjeveni u trenirke s amblemima HGZ-a izlaze zaposjedajući gradske kafiće, postali su simboli uzurpacije grada, koji je Mile Ćuk, navodno, oslobodio od JNA.
Tjednik, 03. listopada 1997. str. 27., 28. i 29.
Novinar: Gordan Malić
Post je objavljen 22.07.2011. u 09:56 sati.