Bolno utrnuće savjesti
INFORMATOR br. 52
Što se tu štiti? Hrvatska država sa ovakvim pravosuđem ne može u Europsku uniju. Na žalost to je tako. Naše društvo je teška suprotnost onom normalnom demokratskom svijetu, zato: što je pasivno i marginalizirano, koje vegetira. I to je upravo sudbonosno važno za razvoj civilnog društva. A tako i za sutrašnjicu ovog naroda. Ono na što se sudci u modernom svijetu gade, kod nas se radi. Građani su žrtve korumpiranih sudaca. Nema spora da je hrvatsko pravosuđe morbidno*.
Mi kao nevladina organizacija tj. udruga » Štit « upozoravali smo, i upozoravamo, na kronične probleme: inerciju sudova, i adekvatan rad... Sud u Bjelovaru, odnosno u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, te dobra većina sudaca, ne shvaća svoju ulogu u našem društvu. Tako je i sa državnim odvjetništvom. Od citiranih institucija, jedino što tražimo, da provode zakon. Zbog ne ažurnosti, i grijeha, posljedice snosi narod.
Odlazak Vladimira Gredelja sa mjesta predsjednika Županijskog suda, prvi korak je ukidanja HDZ-ovog pravosuđa u Bjelovaru. Sudci bi trebali biti nepristrani. Ima još Gredeljovih sudaca koji pravdu kroje na osebujan način.
Na-primjer Antonija Bagarić, koja zaboravlja zakletvu, koju je prije, nego, što je postala sutkinja dala. Raditi protiv istine je; » magnum crimen «. Gredelj kao važna osoba u palači pravde u occ; deset godina nije procesuirao ni jedan značajniji slučaj; kriminalnu pretvorbu i privatizaciju, mito i korupciju, ratni zločin…itd. To je i sam dokaz da u palači pravde, pravda ne stanuje. Na sudu se progone mali i nevažni ljudi. A montiraju se i procesi, što se je radilo i u bivšem sustavu komunizmu. Tako da su građanske sudbine upitne.
Licemjerstvo na sudovima je veliko. Vlada jedno loše mišljenje o sudovima i sudcima u Hrvatskoj. Grešni sudci ne razumiju što čine, i zato (ne)oprosti im bože. Svi oni koji nešto vrijede, ne bi smjeli šutjeti i dopustiti, da pravosuđe se valja u blatu, na štetu poštenih. Sudci koji po direktivi i nepošteno donose presudu, treba udaljiti. Sa pravdom se ne može poigravati. Ima sudaca koji drsko i bezobrazno krše ljudska prava, i bahato se tako ponašaju, što je onda sudbeno vijeće sudaca koji to sve dopuštaju. Krše se Ustavna načela, i nastaje sve veće bezakonje. U trodiobi vlasti ne smiju biti fušari. Oni sudci koji primaju darove i podmitljivi su, zasljepljuju sebe i žele zaslijepiti druge. A to je kod nas boljka, da se stalno krše zakoni, i kaubojski se prostitucijalno se ponaša. Svaki građanin ima pravo na pošteno suđenje. I poštivanje zakona-pred kojim su svi isti.
Kod nas izgleda ljudska prava ništa ne vrijede. Sudci su najodgovorniji za stanje u društvu. Pravosuđe mora biti neovisno. Nepošteno donošenje presuda vrijeđa svakog poštenog i samosvjesnog građanina, ruši mu čast i ugled. Naše pravosuđe je nesposobno da se transformira u ono što bi trebalo biti.
Ovo krivo dirigiranje je isto što i Pilat reče: "Što je istina?" Hrvatska je zasjenjena i bez svijetla.
U Bjelovaru, 15. srpnja 2002.
PREDSJEDNIK UDRUGE: Branko Stojković
Post je objavljen 21.07.2011. u 19:14 sati.