Dok sam počela pisati blog ( a prije nego sam se uplašila hule), već kod mog drugog posta (a sjetit će se oni koji su me čitali i u početnoj fazi) dobila sam (vjerujem, po Duhu Svetom) poruku kako mi je postupati sa mojim tekstovima. U početku sam previše razmišljala i , naravno, sve je rezultiralo neuspjehom i strahom.
Danas ponovno stavljam dobivenu poruku na svoj blog. Zbog sebe same i zbog svih vas koji čitate moje postove:
" Ponizno reci svijetu koliko ljubiš. Ne hvastaj se uokolo oholo time, već samo objavi. Piši razumljivo i piši shvatljivo. Piši tako da nema mjesta suvišnim i znatiželjnim pitanjima, osudama ili podsmjesima onih koji traže potvrde u tuđim životima prije no se osvjedoče u Gospodina u svojoj vlastitoj biti. Piši tako da nitko svojom mišlju ne zgriješi dok te bude čitao"
Ne kanim više obustavljati ovaj blog, pa vas zato sve jednako molim:
Ako tkogod pronađe u mojim recima oholosti - neka me upozori.
Ako netko ne razumije moje riječi - neka mi kaže
Ako u nekome izazivam podsmijeh, banalnu znatiželju i pitanja zbog pitanja - neka me podsjeti...
Ako tko svojom mišlju zgriješi nad nekom mojom rečenicom - neka me opomene.
Hvala vam.
Post je objavljen 02.09.2011. u 17:34 sati.