-od ljubavi se ne živi!
rekla je kokica svom (odmah nakon toga bivšem) pjetliću
-gospodin lisac me čeka, ne mogu dugo. nije fer prema njemu, pustiti ga da čeka.
da. odlazim s njim. mislila sam da te volim, dala ti svoje najbolje godine.
ali ti se nikada nećeš promjenit, nikada popraviti...
ti se nikad nećeš maknuti od ovog kokošinjca. a ja sam mlada.
treba mi prostora, novih travnjaka, šuma,..
tamo će me on odvesti. on je muškarac s iskustvom. poznaje svijet kao vlastiti džep.
takav mi muškarac treba. ja sam žensko. osvojio me svojom širinom. kad sam vidjela taj
kitnjasti rep, odmah sam znala, rekla si; koka, potrebna ti je promjena u životu.
ja i ti smo dugo zajedno. predugo. ti si sanjar. ali ni od snova se ne živi.
nije mi dovoljno tih par zrna kuruza, koje mi doneseš. znam da se mučiš za njih, znam.
cijenim to. ali meni jednostavno nije dovoljno.
on me je obećao voditi u šumu, na noćni ples i gozbu.
nikad nisam noću bila nigdje, svaki božji dan jedno te isto.
ujutro me budiš svojim kukurikanjem,
iako bih ja još spavala. molila sam te da bar vikendom ne galamiš u cik zore.
obećao si mi da nećeš više...ali sutradan, opet ista priča.
s njim ću moći spavati dokle hoću, rekao je.
molila sam te i da me izvedeš naveče van.
i to si obećao, ali čim se počne mračiti, tebi se zijeva, spava.
kakav je to život? nikakav. čak ni pasji. slušam te kako godinama pričaš o većem, lijepšem kokošinjcu.
ali ti se ne pomočeš s mjesta. gledaj kakve kokošinjce imaju druge koke.
po čemu su one bolje od mene? tamo lijevo u uglu prokišnjava, i kad god pada kiša ujutro je sve mokro.
jesi popravio? nisi. jer je tebi dobro i tako, pričekaš neka se osuši.
e pa ja neću više čekat, da se osuši!
odlazim. uzeo si me zdravo za gotovo.
mislio kako ću uvijek biti tu, za tebe. ali prevario si se.
meni treba više nego mi ti možeš pružiti.
nije mi više dovoljno, samo se stisnuti uz tebe, ili čučnuti pod tebe. ... ti samo misliš da me voliš.
ne voliš me. da me voliš, učinio bi sve da budem sretna. prestao kukurikati ujutro, za moju ljubav.
e, vidiš, gospodin lisac ne kukuriče.
i da nema ništa drugo od svega što ima, to bi mi bilo dovoljno. ne mogu više slušati tvoje kukurikanje!
zlo mi je od toga. prisjedne mi dan, prije negoli je i počeo.
zbogom!
-koka!-pokušao je pjetlić nježno-on je lisac, pojest će te..
-nije on takav, obećao mi je da neće. ljubomoran si, pa ga blatiš...
neznam kako sam uopće izdržala ovoliko s tobom..
zbogom!
.....................................................................................................
znao je da ju ne smije pustiti s njim.
ta on je lisac....
ali su ga njene riječi hipnotizirale, umrtvile...
i kako da ju zaustavi na silu...uopće
ili urazumi
znao je da ju ne smije pustiti s njim
ali je padala noć
i njemu se već toliko spavalo....
možda će joj ipak biti bolje s njim...možda....
(ova kokoš je izmišljena. i svaka sličnost sa stvarnim kokošima je potpuno slučajna, autor teksta se ograđuje od stavova o životu u kokošinjcu, iznesenim u tekstu, jer oni nisu utemeljeni na iskustvu. također se autor želi ispričati gospodinu liscu, zbog neosnovane sumnje da bi on mogao, unatoč obećanju pojesti izmšljenu kokoš, te time narušava njegov ugled. daljnom analizom pravnih implikacija, koje proizlaze iz autorovog neodgovornog, nemarnog, i nekritičnog predstavljanja duboke ljubavne veze između subjekata kokoš i gospodin lisac, autor uviđa da pojedini djelovi teksta mogu povrijediti nježne osjećaje dotičnih subjekata, te će, čim mu tehničke prilike budu dopuštale, ispraviti taj, greškom napisan tekst koji ih prikazuje u potpuno drugačijem svjetlu negoli oni zaslužuju. autor moli sve izmišljene likove da mu oproste, i obećaje da ih neće nikad više tako blatiti. a pjetlića, koji je sve to zakuhao, će odmah u nedjelju, prije mise, skuhati u juhi...)
Post je objavljen 12.07.2011. u 20:18 sati.