Marketing
Fabio, adios...
Bivši talijanski reprezentativac, kapetan momčadi koja je 2006. godine u Njemačkoj osvojila naslov prvaka svijeta i bivši igrač Real Madrida, Fabio Cannavaro, objavio je kraj nogometne karijere zbog stalnih problema sa ozljedom koljena. Cannavaro je proteklih godinu dana bio član kluba Al Ahli iz Ujedinjenih Arapskih Emirata...
Fabio Cannavaro rođen je u Napulju 13. rujna 1973. godine, kao drugo od troje djece svojih roditelja (ima sestru Renatu i brata, također nogometaša, Paola). Nogomet je počeo igrati sa osam godina, a sa jedanaest godina se pridružio omladinskoj školi Napolija. To je bilo zlatno razdoblje za taj klub: Napoli je po prvi put u svojoj povijesti postao prvakom Italije predvođen najboljim nogometašem svijeta tih godina, Maradonom, a mali Fabio imao je priliku kao skupljač lopti izbliza gledati svog idola. Osim Maradone, u momčadi Napolija bio je i njegov pravi uzor, Ciro Ferrara, od kojega je Fabio naučio praktički sve elemente defanzivne igre. Jednom, dok je još bio član juniorske momčadi, oštro je na treningu uklizao prema Maradoni, nakon čega ga je jedan od klupskih direktora oštro ukorio, no Argentinac je stao u njegovu obranu, pohvalivši njegovu igru. Kada je 7. ožujka 1993. Cannavaro debitirao u prvoj momčadi Napolija u utakmici protiv Juventusa, Maradona je već bio daleko od Napulja i navijači su bili spremni u njemu pronaći svog novog ljubimca. Rezultati, međutim, nisu bili tako uzbudljivi i momčad je našla u borbi za opstanak, no Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao svoje velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošću, koja ga je učinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.
Avantura u rodnom Napulju završila je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je sa Gigiem Buffonom i Lilianom Thuramom činio jednu od obrana kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Europi. Ta je momčad, prvenstveno zahvaljujući njima, osvojila talijanski kup, Kup UEFA, talijanski Superkup i došla na korak od osvajanja Scudetta. U sezoni 2001./2002., nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku vrpcu u Parmi. Postao je pravi lider momčadi, a to se pokazalo izuzetno važnom ulogom, s obzirom da se momčad našla u problemima, te se cijele sezone borila za opstanak u ligi. Na kraju je ipak došlo zadovoljstvo u vidu osvajanja talijanskog kupa, pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treći kup Parme u povijesti kluba, a drugi sa Cannavarom u momčadi, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu protiv Brescie. Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapetan talijanske reprezentacije odlučio se za prelazak u redove milanskog Intera, gdje je postao novi lider momčadi, zajedno sa Bobom Vieriem. Osim klupske karijere u Napoliju, Parmi i Interu, uspješni su bili i njegovi nastupi u talijanskim reprezentacijama. Sa U-21 reprezentacijom pod vodstvom Cesarea Maldinija dva je puta osvojen naslov europskog prvaka (1994. i 1996.), a debi za najjaču nacionalnu momčad stigao je 22. siječnja 1997. godine. Uslijedili su nastupi na europskom prvenstvu 2000. godine, te na svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine, nakon čega je postao kapetan reprezentacije. Po završetku nesretnog svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu, Paolo Maldini je napustio reprezentaciju, a kapetansku vrpcu dobio je Cannavaro. Njegovo razdoblje u ulozi kapetana započelo je kvalifikacijom na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu.
Nakon portugalskog turnira, pri kraju prijelaznog roka, Cannavaro je dres Intera zamijenio onim Juventusa, gdje ga je između ostalih, čekao i njegov suigrač sa početaka karijere Ciro Ferrara. Na terenu su se uspjesi redali jedan za drugim. Fabio je postao ključni igrač obrane Bianconera, a Juventus je stigao do dva Scudetta. Na klupi u Torinu je, sjedio Fabio Capello, sa kojim je uvijek odlično surađivao. U sezoni 2004./2005. odigrao je bez izgubljene utakmice. Odigrao je 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005./2006. pred Juventusom je stajao zadatak obraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, sa Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga. Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, sa novim klupskim vodstvom i bez najvećeg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli događaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih događaja i odvesti svoju momčad do naslova svjetskog prvaka u Njemačkoj. Uskoro je Fabio Cannavaro, zajedno sa svojim imenjakom, trenerom Capellom, preselio u redove madridskog Reala, objasnivši svoju odluku riječima: "To je klub u kojem bi svaki nogometaš želio zaigrati jednom u životu. U ovom trenutku moje karijere, to je vjerojatno posljednja prilika za mene, prilika koju nisam mogao odbiti..." - Zahvaljujući ponajviše dobrim nastupima na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, Cannavaro je do kraja 2006. godine proglašen najboljim nogometašem u dva najcjenjenija svjetska izbora - dobio je Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša u Europi, nagradu koju dodjeljuju eminentni europski sportski novinari, te FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša na svijetu, u glasovanju u kojem sudjeluju svi svjetski izbornici i kapetani nacionalnih momčadi. Nakon razdoblja u Realu, Cannavaro se pred početak sezone 2009./2010. vratio u Juventus, gdje ga navijači nisu dočekali raširenih ruku, a loši rezultati momčadi samo su upotpunili loš dojam prve povratničke sezone. Svoju karijeru, Fabio Cannavaro zavšio je u Al Ahliju.
Post je objavljen 10.07.2011. u 00:58 sati.