Marketing
Ništa ne znam; ali mislim da sam izgubila najbolju prijateljicu...
“Nemoj hodati ispred mene, možda te neću slijediti. Nemoj hodati iza mene, možda neću voditi. Hodaj kraj mene i budi moj prijatelj.”
Izgubila sam najbolju prijateljicu preko ljeta... a ljeto je tek počelo. Toliko zajedničkih planova za ovo ljeto; kako ga učiniti najboljim do sada.. Ispalo je sve suprotno.
Ipak, to se kad tad trebalo dogoditi. Već duže vrijeme, uopće ne razumijem tetuX. Prvo što bih rekla je da nas je srednja totalno razdvojila, a nju i promijenila. Za sebe i ne mogu reći da sam se promijenila. Moji stavovi i razmišljanja ostala su jednaka. A mogu primjetiti da zapravo nikada nisam ni znala njene stavove i razmišljanja. Bila su promijenjiva, uvijek. I to je jedna od stvari koja mi smetaju kod nje. Kada smo samo ja i ona u društvu; npr. voli crnu čašu, i zna da je to crna čaša, a u društvu ako netko kaže da je to bijela čaša, složit će se s njim i potvrđivati sve što on kaže ma što joj ja rekla. Još bi se i meni narugala kako u bijeloj čaši vidim crnu.. Ali ono što nas je zapravo oduvijek razdvajalo je.. Ne znam što je to.. Ne znam kako to nazvati... Mislim da je upravo ona ta koja mene mota oko malog prsta. Moja najbolja prijateljica mene. Poznajemo se od neke četvrte, pete godine. Praktički smo odrasle zajedno. 8 godina zajedno u školi je malo? Prvi razred srednje škole je iza nas. Bile smo suprotna smjena, rijetko smo imale priliku da se viđamo, a ipak smo prešle preko mnogo stvari, ostale u kontaktu i.. Valjda ostale najbolje prijateljice. Sada za ljeto, toliko krasnih planova i želja koje smo samo zajedno mogle ostvariti. Uvijek je bilo to nešto što ju je valjda spriječavalo da izađe sa mnom kada ju pozovem. Uvijek sam ja bila ta koja se morala mjeriti po njoj. Kada sam ja nju zvala, nikada nije mogla. Pa si često razmišljam..Kakva je to najbolja prijateljica ako nije tu kada ju trebam? Odmah prestanem razmišljati o tome, ne želim sumnjati. A opet...
I ovo ljeto se tako eto ponavlja isto.. Već ne znam koliko slobodnih tjedana je prošlo, a mi smo svega izašle 2,3 puta u društvo. Kada se svi u društvu dogovaramo za kupanje, neki događaj, nešto da učinimo zajedno, družimo se... Sve propadne zbog nje! Obeća, a ne javi... I onda svih prođe volja, nešto se dogodi. Rekla sam joj to... I onda je bilo dogovoreno da idemo na more ali sada ozbiljno stvarno svi.. Ići ćemo kud puklo... I opet ona i njeno muljanje.. Ponovo nije javila.. Zovem ju ujutro, ona mi kaže "do kad ti mogu javit?" ........................ Nisam mogla ništa reći, ništa. Ništa. Šutila sam. Onda je ona nastavila "dolazi mi frendica s puta pa bih ju voljela vidjeti..pa sad ne znam..". Upravo tako! Ne znaš! Ne razmišljaš o ostalima! Uopće joj nije stalo. Ni ne zna što znači najbolji prijatelj. Znam da je neko vrijeme imala problema kući, uvijek sam tu za nju. Kada joj je bilo potrebno samo izići iz kuće da se makne od svega, razgovor s najboljom prijateljicom. Bilo koje doba, fakat bilo koje.. Uvijek sam bila tu za nju. I još bi kada bi znala da je i ona to spremna učiniti za mene. A znam da nije, jer to nikada nije učinila. Ne znam što i kako. Kako razmišljati.. Kako to riješiti. Od onoga trenutka kada mije rekla da joj dolazi frendica... Rekla sam joj da odluči kako ona misli da je najbolje, samo neka zna što se u zadnje vrijeme događalo. Grubo smo završile razgovor. I od tada ju nisam čula. Praktički to je bilo jučer. Jučer ujutro. Tokom cijelog dana nije se javila. Ne znam što je odlučila. ODuvijek je bila čudna. Osnovnoškolsko društvo ju nije kužilo. Uvijek sam govorila da je predobra, treba ju samo malo bolje upoznati, dati joj do znanja da se u tome društvu može opustiti. Ali da.. Ja sam nju predstavljala takvom kakva ona zapravo je. I mislim da ju nitko više ne može upoznati kao takvu.. Jer se u društvu pretvara. Kao da se pretvara. To nije ona koju ja poznajem. S kojom provodim najljepše vrijeme jedino kada smo same, kada razgovaramo onako neke gluposti, družimo se samo jedna s drugom... To je bilo davno. Sada se svi naši razgovori svode na neke događaje koje mi ne možemo vidjeti. Ona meni priča o onima u svojoj školi, ja njoj o svojim događajim aiz svoje škole.. Je li moguće da su nam se putevi potpuno razišli? Sve zbog srednje škole? A toliko sam se veselila sada ovom 2.razredu. Znam da će nam se smjene poklapati i da ćemo zajedno putovati do škole. I nadam se, češće ćemo imati vremena viđati se. Hoće li to promijeniti stvari? Ne znam. Ne mogu ju mijenjati, trebala bih početi od sebe. hahaha. Da. Tako kažu. Ali zašto? Čemu? Ne znam. Stvarno više ništa ne znam. Ali mislim da sam izgubila najbolju prijateljicu. Nikada više neće biti isto, ma koliko se mi trudile, ukoliko se to i dogodi. Pravo prijateljstvo zahtjeva znati opraštati, voljeti, tolerirati.. Previše toleriram da me netko tako mota.. Ne znam. Ništa više ne znam.. Ali mislim da sam izgubila najbolju prijateljicu...
I've seen a lot of things in my life; a lot of ups and downs.
made a lot of mistakes...
guess I still don't know you.
made a lot of mistakes...
guess I still don't know you.
Post je objavljen 08.07.2011. u 12:12 sati.