Ala, nakon točno godinu dana ja sam se sjetila svog bloga i pisanja. Nemam komentara!!
Popila sam dvije pivice i sam totalno raspoložena za blebetanje gluposti. Pa najbolje to zabilježiti na blogu da ne bude opet skroz mrtav.
Meni je, zapravo, fascinantno kako je život prevrtljiv - ali smo u našim blesavim glavama. Jedan dan sve ti je savršeno, drugi dan ništa ne valja, treći dan nešto peto i tako u nedogled. Ne znam više pisati kao prije u nekim šiframa koje ja sad ni sama ne mogu prokužiti, pa ću morati ovako.
Kako meni jedan dan dođe ono koji kurac se meni dešava sa životom - zašto sve mora biti u banani. Nisam dala jedan ispit s godine koji je među lakšima, zašto nemam para, zašto svako ljeto moram raditi za novce koje na kraju krajeva ni ne primjetim da sam zaradila, zašto se stalno razočaram u ljubavi, zašto ja nemam normalnog roditelja koji će biti uz mene u ovim 'najkritičnijim' godinama, zašto su ljudi zli, zašto je država tako usrana da gore ne može i tako u nedogled. Drugi dan sam sretna jer sam dala uvijet za treću godinu i znam da ću taj jedan jadni predmet dat bez jebemti iduće godine, novci su prolazna stvar u životu, a ionako mi nikada ništa posebno bitno nisu predstavljali, tako sam sretna što radim tu gdje radim i što mi dani prolaze kao sekunde koliko mi je zabavno i dobro, ponosna na sebe što sve uspjevam bez obzira koliki mi je 'križ' Bog dao da nosim, koliko lijepih i SAVRŠENIH uspomena iz ljubavnog života, a znam da nikada neću ići napraviti ogromno sranje zbog ljubavi jer sam to prerasla i nadjačala, a ipak vjerujem u ljubav na prvome mjestu; najsretnije 'dijete' na svijetu jer imam savršenog roditelja, koji je uvijek uz mene i podržava me u svemu, sjetim se koliko sam se puta ugodno iznenadila u ljude, bez obzira što to nije bilo nedavno i što ponekad se stvari čine groznima - ljudi su svi u svojim problemima i uglavnom ni ne znam one koji žive za to da napakoste drugima. Treći dan, iskreno, ni ne razmišljam.
I tako se meni vrti život oko ovakva 3 dana. A zapravo jedem govna, ne vrti se život oko toga, jer to su samo moja razmišljanja u ovom možda kraju puberteta, kraju odrastanja, početku življenja, ili pak PMS-u... A prave stvari mi se događaju cijelo vrijeme i ne prolaze pored mene nego ih živim, sada - i bez dvojbe - uživam u njima !!
Zadnjih dana čitam stalno u novinama o onim silovateljima i ubojicama, svaki put se razmjesnim i budem ljuta kao ris jer znam da se po tom pitanju ni ne može puno poduzet. Da se razumijemo, možda bi i moglo da se prave osobe potrude oko toga. Ali ja kao mali čovjek tu ništa ne mogu. Milijun puta sam ponovila kako bi ja takvim osobama pucala u čelo i kako bi im svašta loše radila, a ne par godina zatvora i ajmo jovo na novo. Cijelo vrijeme razmišljam o tome kako se psi koji su bijesni uspavaju, i svijet ide dalje, a ljudski život je tako poseban????? Prva stvar je ta što je mene samu sto puta više povrijedio čovjek nego životinja, druga stvar je ta što ta osoba sebi uzima za pravo uzeti tuđi život u svoje ruke bez nekih većih posljedica, a život te osobe je neprocijenjiv???????? Treća stvar je ta što nas ima cca bezbroj u ovoj državi koji jedva krpamo kraj s krajem što se financija tiče a mi plaćamo takvima hranu i smještaj od svog mukotrpnog rada. I onda mi netko ide pričati o pravdi i pravu. ha - ha -.-
Nema to sve veze s ničim, ali tako sam sretna što mi neke stvari nitko na ovome svijetu ne može oduzeti. Moja mišljenja, moj karakter, moje uspomene, moju dušu i sve ostalo moje. Može pljuvati tko got oće, ja ne moram ni trepnuti, jer znam da mi to nitko nikada neće moći osporiti bez obzira na to koliko ova država ili čitav svijet bili jadni i u kurcu !! :)
Ja imam 'Ja' !!