(1988.)
zaplači kada vidiš da vlak ulazi u stanicu
znat ćeš da me neće biti tu
zaplači, ali budi sretna
ti si mi bila jedina ljubav
u tom vlaku tebi sam se vraćao
zaplači i raduj se
bolje da me nema
sretnija ćeš biti
ljepše ćeš snove sniti
a ja ću s anđelima piti, kada me posjete u paklu
sa jednim od vlakova iz zagreba
i ako zagrmi znaj, opet razbijam čaše
kao i onda zbog tebe
i ako nebo postane crveno
to opet prolijevam krv u boju
kao onda zbog tebe
i ako padne lišće
to ja opet bacam karte
kao onda kada sam gubio
zaplači u očaju sjaja
kao kada sam bježao od tvojih prevrućih dodira
budi željna takvih koji nikada ne bježe
ja sam preslab za to
zaplači kada golubovi polete u nebo
tada će biti sve dalje od mene
jer meni nebo nije suđeno
a ti ne brini
zaplači kada stigne pismo
mada ćeš znati da nije od mene
zaplači jer jedino suze mi još možeš dati
i budi sretna
mene više nema i ti si slobodna
ja sam ostao na jednom od puteva
u jednom od vlakova iz zagreba
oni su sada isuviše daleko
i neću te moći posjetiti sa njima
Post je objavljen 30.06.2011. u 14:00 sati.