U svijetu okrutnih gavranova,
što sjede na žici, pokraj škole, i čekaju mali odmor,
kako bi se sunovratili, i iskopali oči malenih dječaka
ti si čovjek, koji je na raskrižju skrenuo udesno,
protivno pravilima zdrave svijesti.
I gledaš me zatvorenim očima.
I ne vidiš, ne vidiš,
kiše što šibaju po grudima.
Samo osjetiš kapi, što peckaju u srž moje mene,
što ti čučim u nutrini.
Ti ne vidiš kako povraćam bezglave riječi,
što panično trče, žure iz mene, hrle da pobjegnu,
napuste ovo rasplinuće,
što leži u mojem krevetu.
Ti si budala, slijepac i prodavač
prodaješ golubove s ulice,
smrdljive, kliconoše,
s braćom takvih.
Gledaš me dok povraćam vokale.
Dok pišem volim te u pijesku,
a zatim ga proždirem.
Post je objavljen 25.06.2011. u 20:45 sati.