Zašto su puste moje ulice,
zašto se pajaci cere, umjesto da plaču?
I zašto uzdah vene, u mojim prsima?
I sjena moja nestade, sinoć, na prljavoj, pustoj ulici.
Sivi pepeo gorućeg drveća stvarnosti
prekrio je moje lice.
A otkucaji trulog mi bića,
nutrine crne od gara, jada,
pune crva, gladnih, što napadaju, skaču.
Iza mene ništa ne ostaje.
Skončao je u meni čovjek,
nestao pod željeznom cipelom zauvijek.
Post je objavljen 25.06.2011. u 20:31 sati.