Priča je izmišljena, a djeca su se najvjerojatnije sama izranjavala (3)
DAJEMO:
PRIOPĆENJE
(za javnost)
Otkad je svijeta i vijeka bilo je slućajeva u kojima su nevini ljudi bili osumljećeni, pa i osuđeni, a nepravda se je otkrila kasnije. Tako i uhićenje 21. godišnjeg mladića Nikole (Ivana) Smješnjaka iz Trojstvenog Markovca koji živi u ulici Grgura Karlovčanina br.6. On je u subotu 31.7.2004., priveden pred istražnu sutkinju Dejanu Barbarić-Valentić, za teško ubojstvo u pokušaju nad dvoje djece S.P(11) i M.P.(9).
Udruga "Štit" smatra da sud treba dokazati krivnju uhićenog mladića, možda se je događaj sasvim drugačije zbio. Optužba se ne zasniva, ni na jednom iskazu svjedoka. Niti izrađeni crtež-fotorobota niti u jednoj pojedinosti se slaže. I ono što su ilustrirale* novine, tj. novinari, npr. o duševnom stanju "Psihopate", što se vidi, na svim naslovnim stranicama. (Vidi; Jutarnji list, od 01. kolovoza 2004.) I sam načelnik Drago Ivančić iz Odjela za kriminalistiku pred novinarima izjavio je: "Da je riječ o radno sposobnom i zaposlenom mladiću, srednje stručne spreme, bez policijskog dosjea, zaposlenom u DI "Česma". Kao mehanizam potvrdio je kako će se njegovo zdrastveno stanje rasvijetliti putem vještačenja.
Uglavnom da su novinari širili priče o "izmišljenom psihopati". Udruga "Štit" ne bi se složila sa mišljenjem novinara i policije, jer osoba za kojom se je tragalo, je opisana sasvim drugačije; da ima crnu kosu i da se češlja unazad. Dok uhičenik sasvim različito ima svijetlu kosu, novinari sada tvrde da se je ona nedugo kratko ošišala. Niti je ta osoba mršava, niti visoka 180 cm.,nije stara oko 30 godina..itd.
Između ostalog se prenosi u medijima, da je time za bjelovarsku policiju zaključen slučaj zvjerski ranjavanja djece džepnim nožičem. Udruga "Štit" je mišljenja da sama materija po svojoj prirodi zaslužuje da joj se posveti ozbiljna pažnja i iziskuje ozbiljan napor da se temeljno otkrije što je u pozadini svega. Ovo je opasan korak i za policiju i za novinare, koji već danas "ližu" neke svoje napise.
U tim slučajevima i društvo bi pretrpilo štetu. Pitamo: na kojima činjenicama se zasniva optužnica? A neki građani kao da su hipnotizirani* i fascinirani*. Vjeruju u ono čega nema, a ne vide ono što im se doista događa. Što znači članak Zakona "u pokušaju", žena je trudna ili nije. Znači vi ako nekoga mrko pogledate - i vi ste ga "u pokušaju" htjeli ubiti...Ili svaka žena koja je imala sexualne odnose "u pokušaju" je mogla ostati trudna... Sabor RH je potpuno krivo usvojio takav Zakon, koji korumpirani suci koriste,odnosno primjenjuju. Takav Članak zakona ide u prilog - montiranih procesa koje stvara "naša birokracija".
Novinari su stvorili: SIDROM LAŽNOGA SIJEČANJA, a i druge osobe koje su, zadužene za provođenje "čiste društvene klime". Mnogo puta su zbog lažnih optužbi nevini ljudi stradali. Susjedi od uhićenika - koji se nalazi u Okružnom zatvoru u Bjelovaru, svjedoće da su to dobri dečki. Susjed Jovan Opačić kaže: "Znam da ga je policija odvezla, bili su sa tri auta, a za njega jedino mogu reći da je riječ o dobrom i mirnom dečku, jednako kao i za njegovog mlađeg brata. Riječ je o sasvim normalnom mladiću, i po ničem se ne izdvaja od ostalih".
Udruga "Štit" zato pokazuje veliki pezir prema novinarima, "piskalama", koji se meću na jednu stranu, a tako, poigravaju se saljudskim pravima i sudbinama, te zbog toga ljude pogrešno prikazuju. Uhićeni mladić nemože demantirati cijelu pristranost novinara, i to je nepravedno. Čudno je da oštećena djeca nisu do sada prepoznala svog susjeda, kod kojega je eto prilikom pretresa pronađen nožić i stare poderane hlaće.
I svaki dobar doktor-kirurg zna, da se sa takvim nožičem nemože napraviti takva rana na trbuhu, na mekom rastezljivom tkivu, pogotovo kada je tijelo u pokretu. A koža nije toliko napeta, kao na primjer na ruci ramena. Ni na tom dijelu se to ne bi moglo učiniti. Ako je rana dužine oko deset centimetara i dubine, oko pet centimetara, najvjerojatnije ona bi se mogla napraviti samo oruđem srpom koji su djeca imala.
Otac od "navodno" oštećene djece radi u HV (hrvatskoj vojsci), a da nebi ispala "bruka", kako je jedan brat ranio drugoga, ili je prilikom trčanja kroz kokuruze pao na srp, a mogući su i drugi razni primjeri, valjalo je izmisliti priču o osobi - psihopati. "Psihopati" su uvijek za sve krivi. Njima se može svašta pripisati. Več novinari priljepljuju največu kanu od 40. godina zatvora.
Uhićeni mladić Nikola (Ivana) Smješnjak (21), prilikom uhićenja bio je miran, i nije pružao nikakvi otpor, niti se na njemu moglo vidjeti uznemirenje. Mnogo puta se dešavalo da neko bude optužen za nešto što nije učinio. Još jedan je od razloga zašto se Udruga "Štit" toliko angažirala, te cijeli slućaj, prati od samoga početka, i sa razlogom sumnja u mnoge stvari. Dosada je u Policijsku upravu Bjelovarsko-bilogorsku privedeno preko 300 osumnjičeniks, mnogi građani su davali sugestije, bilo putem telefona ili pisama... A i istraga je dugo trajala.
Ljudska moć zapažanja je varljiva, no ljudi nisu uvijek skloni da to i vide. Zamjena ličnosti može da ima i komične i tragične poslijedice. Puno puta su se dešavale i optičke varke. Nisu postojali motivi - a bili su stvoreni. Biti će sigurno dokazana nevinost uhićenog mladića, iako se kaže da je analizom DNK potvrđen nalaz. Mnoge analize su se kroz povijestsu pokazale netočne. Mladić je pritvoren na 1.(jedan) mjesec zatvora istrage, što je previše da se utvrdi počinjenost djela.
Mora se uzeti u obzir i to što kažu Otac i rodbina od pritvorenog mladića. Otac kaže; "Moj sin nije kriv". "Laži su i priče kako je retardiran, a dokaz je to što je pohađao bjelovarsku IV. osnovnu i srednju školu". "Nikakav dokaz nije što imamo psa, koji uopće nije vučijak, niti je imalo sličan, kako je opisan. Istina je jedino da ga često izvodi u šetnju prugom u društvu s mlađim 19-godišnjim bratom."
Udruga "Štit" mora ovdje reći da je između svih osumnjičenih ispitano bilo 60-tak potencijalnih počinitelja. Nešto se sasvim drugo krije iza ovoga slućaja. No prije nego što pređemo na iznošenje detalja i bitnih uopće pitanja, kako je moguće da se nije efikasnije moglo putem ući u trag počinitelju? Uhićeni mladić je jače fizičke građe.
Što će biti kad se stvarno dokaže da ovaj optuženi mladić nije kriv? Policijski cijeli sustav od Zagreba do Bjelovara - mora se raspasti. To što se navodno govori i piše u novinama da je mladić priznao počinjeno djelo - sve je mogiće u iznuđivanju iskaza. Jer vršen je veliki pritisak na njega, te je proveo dan i noć na ispitivanju, prije nego što je odveden u Županijski zatvor. Okrivljeni mladić branio se šutnjom pred istražnom sutkinjom. Prilikom izlaska iz kola u zatvor je povračao.
Oštećena djeca mogla su u panici, kaka se je to desilo, trčati kroz kukuruze i zadobiti "šare", nalik na rezove, mogla su se porezati na oštro lišće. Znači jedina ozbiljnjija rana je bila na trbuhu starijeg djećaka. A otisci od "žutog" blata na licu su mogući prilikom pada. Novinari pišu da je obitelj Smješnjak siromašna, a otac da je pijanac. Da uglavnom o dvojici braće brine stara i neuka baka. "Otac se čak smijao kada je policija vodila Nikolu" - novinar; T. Galović Jutarnji list od 1.kolovoza 2004. Nadalje piše da je jedan susjed pričao kada mu spomene majku, da Nikola govori ako je ikad vidi da će je ubiti.
U ovome slučaju novinari su vrlo nekorektni, a to je dokaz, o raspadu dekadentnih* medija u Hrvatskoj. Novinari su totalno degradirali obitelj Smješnjak. Tomislav Galović nadalje za novine piše; uhičen je u Bjelovaru manijak koji je napao nožem dvojicu dječaka. Udruga "Štit" pita: ako je Nikola stvarno jak dečko, stvarno iznad prosjeka svojih vršnjaka - zažto bi mu trebao nož da dva djeteta "balavandera" pretuće? Mogao ih je nogama i šakama izubijati bez problema. A njegov pas koji ima stvarno zube i čeljusti izgristi. Nikola je došao prije 6. mjeseci sa osluženja vojnog roka, znači dečko u kondiciji, da bi koristio ne nož - nego nožić?
Sramotno je da se gradska Uprava mješa u rad policije, i da gradonačelnica Đurđa Adlešić sa tako pristrano stavlja na jednu stranu, a još uvijek ne utvrđene odgovornosti počinitelja. Te za Vijesnik i Jutarnji list daje izjavu: "Da čestita policiji na dobro obavljenom poslu." "Napominje kako je sada najveća briga Grada kako pomoći djeci - žrtvama." "Kaže da će posjetiti obitelj kako bi vidjela što se može učiniti za njih." "Bhelovar je napokon odahnuo". Kažu građani; da se Đurđa svagdje "natakne" - te joj se smiju.
Otac oštećene djece kaže: "Neću biti zadovoljan sve dok napadač na moju djecu ne bude pravedno kažnjen." "Da dječaci su već par dana kod kuće, još su u šoku i ustrašeni, posebno nakon prekjučernjeg prepoznavanja napadača." "I da dva tjedna odlaze na more, kako bi našli mir." On kategorički odbija tvrdnje da bi njegovi sinovi izazivali mladića i gađali psa kamenjem. Dodaje da je i bilo dječjeg nestašluka nije trebalo se iživljavati nad djecom.
Otac privedenog mladića tvrdi: "Da njegov sin nikada tako ne bi reagirao, pa ni da je bio izazvan." "Uvijek je bio mirno dijete koje ne bi ni mrava zgazilo, i redovito otilazi u crkvu." "To potvrđuje i unutrašnjost njegove sobe i uočljive slike Isusa Krista i drugih svetaca, fotografije zaljepljene na namještaju.
Neki od susjeda ističu da osumlječeni mladić živi u svom tajnom svijetu, pa mu je potrebna pomoć društva, a možda i psihijatra. Otac nadalje kaže: U mjesnoj crkvi Nikola je ministrant, nikada ga nitko nije vidio s cigaretom ili čašom alkohola u ruci. A i susjedi ne pamte da se ikada fizički s kime obračunavao. Kažu da je jedino njegovo ići na posao, u crkvu i šetnje s psom.
Udruga "Štit" pita u čijoj su službi "oni" novinri - prodane hulje? Tako se ne ide u demokraciju! Sada je to važno što je u mladosti Nikola zatvorio jednog svog vršnjaka u igri u bačvu. Čudno je da baš nitko od novinara ne pokušava vidjeti drugu stranu, nego režimski nastupaju i orkestrirano, prenoseći identične svoje informacije. Novinari izvlače priču iz konteksta*, što otac uhićenog mladića navodi da ga je supruga napustila dok je Nikola bio samo 3-4 godine. Od tada da nikada nije vidio svoju majku, samo jedino iz obiteljskog foto-albuma, pa je to jedan od mogučih uzroka sinove pvučenosti.
Nakon 13. dana okončana je policijska akcija.
Predsjednik Udruge "Štit" Branko Stojković
U Bjelovaru, 2.kolovoza 2004.
Post je objavljen 24.06.2011. u 18:36 sati.