Toliko sam puna ideja da mi je pomalo zbog toga neugodno. Htjela bih pisati o toliko toga, imam u glavi više subjekata, više tema za raspraviti, neke želim tek otvoriti, a neke od njih već dugo želim privesti zaključku, a postoji li bolji način da to učinim nego ovako?
Pitam se kako su praljudi dolazili do spoznaja; pa oni nisu imali kompjutere, nisu imali čak ni papir i olovku. Kako su to držali u glavi? O čemu su mislili?
Mi danas imamo alate za razvijanje samih sebe, razvijamo se u skladu sa tehnologijom, bolje rečeno koliko nam to tehnologija dopušta.
No puno tu ima posla, iako se sve svodi na vraćanje sebi i svom izvornom ja...uvijek je kod generalke kad se povade stvari van iz ladica, nered naizgled veći....ali kad se stvari pospreme, bace viškovi, zrak je čišći.
Ono što hoću reći je da je današnje vrijeme kompliciranije makar je boravak na zemlji olakšan. (hm?)
Iako je planet sjeban.
Anyway...imala sam ogroman nalet energije i nadahnuća, ali kao da je prošao kroz mene, poput duha...kamo je otišlo, ne znam......
Voljela bi učit ponovo talijanski kojeg sam totalno zapostavila, nemam vremena.....a stalno mi se ta ideja vraća.
Ko neki naleti pozitivne energije. Osjećam kako se atomi pomiču.
Di je zapelo? Zapinjem uvijek negdje na sličnim mjestima...kad malo bolje pogledam, malo sam stvari uistinu završila.
Tj.počela bih mnoge, a završila tek nekolicinu. Kojiput bi bila ponosna na sebe kad bi nešto napravila upravo zbog toga jer sam uspjela privesti kraju.
Ah. Koliko je samo poznatih djela ostalo nezavršenima, i to treba imat na umu.
Post je objavljen 06.07.2011. u 00:10 sati.