Marketing
totalna predaja
ni pamet, ni iskustvo, ni razum i sve što smo naučili, ništa od toga ne može utjecati na greške koje činimo zbog slabosti prema nekoj osobi, njegovoj volji i utjecaju.
iako znamo da se riječi prelako izgovaraju, da iza njih stoji tek trenutni izražaj, da su proizvod trenutka koji se ubrzo izgubi i zaboravi, ne možemo se oduprijeti njihovoj moći i sugestivnosti.
i kasnije, kad razmišljamo o njima, odjekuju one svom svojom snagom, iako dobro znamo da ne moraju značiti ništa.
ali, lijepo je vjerovati u ono što smo željeli čuti, zanositi se time i iz toga razvijati svoju malu melodramu,
stvoriti čitavu konstrukciju za svoju veliku priču.
i tada u toj tlapnji koju smo očito trebali i čekali da nam se dogodi ugnjezdimo se, ščućurimo, prekrijemo glavu rukama i ne želimo ni čuti ni vidjeti istinu, nismo u stanju sagledati ono što nam se zbiva niti ono što činimo.
i ništa se tu ne može učiniti. to je kao vječiti usud života, to je kao zov iz dubine našeg tjelesnog i emotivnog bića
da se insinktivno predamo, izgubimo sebe , onaj svoj razumni dio, i prepustimo se nekome s osjećajem apsolutnog zbližavanja i stapanja.
takve osobe imaju posebnu moć nad nama, kao da su izabrali nas jer su osjetili našu sklonost, neku slabu točku koja je za njih, baš za njih čučala i čekala da se razvije njihovom pojavom.
teško se osloboditi takve priče, teško je izaći iz tog zatvorenog prostora u kojem smo istovremeno i taoci i
otimači samih sebe, kao i onog u čijoj smo vlasti, a koji se ne želi odreći svoje vladavine.
pitam se ima li izlaza i kako ga pronaći.
tako sam pisala prije dvije godine, potpisujem sada.
izlaza nema
Post je objavljen 07.06.2011. u 22:24 sati.