Sjedeći danas na mirnoj kavici, pogledavajući na sat, promatrajući ljude u prolazu, pridruži mi se nazovimo ga frend, i bezvezna čakula uz pokoji srk kave sa četiri šečera, mjehurića iz mineralne i svježi dim cigarete on naglo promrmlja: Sreća da si obukla ovu vestu, netko bi te silovao.....Ha? Kaj? Prvo, to nije vesta nego tunika, navučena preko majice dugih rukava koja se lijepo pruža do pol mog bedra koje su lijepo umotane u tajice sive boje :D Drugo, da nisam to obukla definitivno se ne bih pojavila (taice bez tunike, sa kratkom majicom mi nije neki fashion izazov), i pod treče, definitivno mi ne pada na pamet da me netko siluje u sred mirne kavice...nek pričeka :D
Nastavivši takoreć razgovor koji definitivno ne vodi ničemu nego više pokušava ubiti tišinu pokrivenu glupim reklamama sa radija, da li mojim glupim pogledima ili još glupljim komentarima došli smo do nekakvog hitanja jednog muškog u grm da bi iskoćilo još njih deset....pretpostavljam da moj mozak nije još toliko razvijen da bi pohvatalo sve te moguće definicije i fraze nego se potiho osmjehnem, zamislivši taj prizor kao u crtiću, popračen hrpom "bum" "tras" oblačića praveći se kao da razumijem, kao na dosadnom predavanju građe tijela i sustavnim atomima, klimam glavom kao da me interesira, odjednom uhvaćena u temi muških, veza, ne veza, ljubavi i potražnji nećega u vezi....hmmmm...đe me nađe?....ne, ne smatram da sam osoba koja traži previše, čak mislim da tražim premalo a to nitko nema....kod mene su većinom bile veze vezane omčama oko vrata tako da ne bih voljela vezu sa vezom...radije bez veze...možda bezveze vezu ali bez veze sa mogučnošću udisaja koji put tokom dana...bez brezveznih poruka tipa "zašto nisi odgovorila na poruku..." ili "gdje si, šta si, zašto si..." takva pitanja si bez problema nabavim jednim prometnim prekršajom sa popratnim zaustavljanjem dragih nam policjota koji bi me isto to pitali sa istim tonom u glasu, kao inspektori koji su pobali svu pamet svijeta pa tako i moju a još bih možda i dobila na poklon papirić sa napisanom prijavom i popisom svih mogučih greškica u vožnji kao što je preloše gledanje preko ramena u prestrojavanju, grubo složen svjetleći prsluk u gepeku ili trokutasta marama koja je ubačena u kutiju prve pomoći kao zgužvani papir i uopće ne daje izgled trokuta. Možda čak i prejako lamatanje trepavicama pokušavajući nagovoriti murjaka da me samo opomene kao strogi učitelj biologije kad bih pokušavala izbjeći odgovaranje...uglavnom, kako god, vratim li se na spomenute SMSove, ja samo pokušavam ušparati vrijednih 29 lipa po poruci jer ćemo se vjerojatno čuti večeras i ta sva moguća pitanja bit će ponovno izrečena kao da slušam pokvarenu gramofonsku ploču po deseti put i već mi notice izlaze na uši, dupe i ostale rupe.
Naći će se ljudovi koji će me odmah registrirati kao kučkom kojoj se ne da odgovoriti na SMS, koja nema lijepo složen prsluk u autu a da ne govorim o trokutastoj marami, jednim od mixanih sastojaka prve pomoći ali opet usisanim autekom, čistom pepeljarom i nekoć davno dvjema plišanim patkama odostraga :D (da, autek mi je čist, hvalite me usta moja, majku vam vašu...!)
I sad nakon svog ovog baljezganja...pojma nemam šta sam htjela napisati....ali ok, budem napisala čim mi se mozak vrati na prave tračnice....
Post je objavljen 07.06.2011. u 14:55 sati.