Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tesari

Marketing

šepanje na lijevoj strani

kao isto, a dvije godine kasnije...
no uistinu... kao da sam ja ikad podlijegala trendovima,
kao da jedini must čitav život nije bio... just don't follow the yellow brick road.




Image and video hosting by TinyPic




Pitala sam N. jutros da li je noćas njen san bio Oz, a ona Dorothy, kad je tako glasno
(i tako dječje zabrinuto)
uzastopce dozivala - “Toto!” “Toto!”
sve dok iz bliske paralelne nestvarnosti nije dozvala mene:
Tu je Toto mila. Mirno spavaj…

N. mi je bez sjećanja na san koji je ostavio jedino tragove jastuka na njenom licu, dječji bezazleno rekla.
Tko su Dorothy i Toto?

Onda sam se zbunila ja… Jer znala sam da film nismo gledale zajedno.
No svejedno…uz parne i neparne vikende, ljetovanja, kuće i brojeve na istima, bicikle, sobe i kolekcije filmova u njima
… činilo se logičnim da je Oz kojeg N. sanja - talog parnog djetinjstva.
(Ja se uistinu više uklapam u ono ODD...)

Pa sam se čitav dan poigravala sljedećim pitanjem:
Jesam li to u stvari bila ja koja je sanjala N. kako sanja Dorothy koja sanja da je u tornadu izgubila Tota.

I nakon temeljite DNK analize svih osumnjičenih, dvije su sitnice još uvijek neriješene u CSI Oz:

Da li je i koga sanjao Toto?
I ne manje bitno…
Da li je sve to noćas možda bio san u kojem je netko sanjao mene?

I ako jest…

Tko me sanja usnulu?




Ponekad mi se uistinu, koja tako malo spavam, tako velika područja mog života čine poput sna.

I pitam se nije li sva zbrka otuda što su ih svojatali razni sanjači,
pa dok su se njihovi glasovi što su me dozivali imenom preklapali i nadglasavali, pobijali i gubili u vjetru…
mene je nosio moj vlastiti vihor.

Ja uistinu ne znam gdje je Žuta cesta, niti bih se kad bih je i našla bila u stanju držati samo tog popločenja,
ali kupila sam danas crvene cipelice.
Blistave i lijepe.

Da izmame kompliment jednom kad me sretnete.

tessa k, rujan 2009.





Image and video hosting by TinyPic





dvije godine kasnije, scena je ista, likinje su iste, a jutro je ono jučer.


- mama, hoćeš li mi nekad dati da nosim one tvoje nove sandale?

- naravno zlato. za par godina kad ti naraste nogica - tvoje su.

- za par godina??? što je tebi? pa ja sam ih imala jučer cijeli dan u vrtu kad je Marija bila ovdje. i taman su mi.





...

ja često šepam na lijevu stranu srca.
ali iznimno rijetko jako blatnih sandala, iskrivljene pete

... i ispunjenih klijetki.





tessa k






Post je objavljen 06.06.2011. u 10:42 sati.