Marketing
Kastafski kros - Memorijalna utrka "prof. Zehrid Kadrić-Zeko"
Oko 4 ujutro probudiše me jako nevrijeme i prodorna grmljavina. Kroz prozor vidjeh da vani pljušti, te sa velikim osmijehom legoh nazad u krevet. Nisam bio veseo zbog pomisli da će trka biti odgođena, već upravo suprotno... Priželjkivao sam loše vrijeme podno stare Crekvine, čisto zbog nekakvog ludog gušta u ionako teškom putu do Breze. Vremenski prognostičari imali su vjerojatno svoju teoriju o vremenskim prilikama i neprilikama, ali ja sam znao da se vedro nebo naglo prolomilo jer će s novim danom Sibirski ponovno zajedno stati u formiranu skupinu trkača i ukrstiti koplja... Na startu manje trkača i trkačica nego sam očekivao, ali svejedno lijep broj ljudi koji su u subotnje jutro odlučili „skoknuti“ do Breze. Po meni jako dobro vrijeme za trčanje. I tako nakon kratkog zagrijavanja lagano već iza 10:30 zajedno s hrabrim trkačima krenuh putevima Kastavske šume. Staza mi je bila izuzetno teška, čak nekako i teža nego je pamtim sa prošlog krosa, iako samu stazu znam vrlo dobro. Uhvatile su me 2 velike krize koje su me držale svaka po par minuta, prva na oko kilometar i pol, a druga negdje na četvrtom kilometru. Uz to uzbrdice i valovi prema Brezi polomili su me do kraja, ali duh mi nisu uspjele slomiti... Jednostavno htio sam brže uzbrdo ali nisam mogao, pa sam stoga imao vremena biti sam sa svojim mislima jer mi je disanje bilo na razini brzog hodanja. I tako uz jedan lagani tempo prema Brezi pala je i ćakula sa sportskim kolegom s kojim sam razmijenio pokoju riječ, a vrlo je zanimljiv bio njegov komentar da bi najrađe odustao jer je u k...., te kako je nekoć bio puno bolji. Znam kako mu je
... Pomalo smo nas dvojica došli do Breze, a onda sam ja odlučio da je dosta šetnje i da ću za nazad ići koliko budem mogao. Borio sam se sa samim sobom sve do osmog kilometra i onda krenuo do kraja, taman da se polomim i potrošim svu snagu koja mi je ostala. Par puta na brzoj nizbrdici sam krivo stao ali srećom bez posljedica. Na kraju me vrijeme od 1:03:47 i nije najviše razveselilo ali nisam bio ni nezadovoljan. Sve pohvale organizatorima za odličnu utrku! Druženje se nastavilo na Vidikovcu uz odličan ručak, a ovim putem se zahvaljujem gospodinu Gianniju na prijevozu... Za sljedeću utrku nisam siguran kada će biti zbog obaveza na faxu ali ostaju mi treninzi koji su prošli tjedan-pred utrku bili najintenzivniji u posljednjih nekoliko mjeseci, a i više. U subotu je plan napraviti jednu jaku dužinu pa ako sve bude u redu napisati ću koju riječ i o toj trening-avanturi. Svima koji idu želim sreću i dobre sportske rezultate na Plitvicama!!
uvijek veselo na zagrijavanju
iščekivanje starta
Post je objavljen 30.05.2011. u 00:56 sati.