Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blackenslostdreams

Marketing

Chapter 666 - Fuel for hatred

Bilo je teško odlučiti kako nastaviti. Stvarno. Bilo je teško raspoznati što je ispravno. Ali ponekad treba poslušati druge. Ali ja sam uvijek volio ići svojim putem. Onako kako je najteže. Ali onda nikada nikoga ne možeš kriviti ako odlučiš krivo jer znam, sjećam se. kako je kada pustiš druge da odlučuju za tebe.

Bilo je to čudno vrijeme. Zadnjih 10 mjeseci s njom. Još u zadnjem postu sam pisao da bi volio da mi se vrati, da.
Još u zadnjem postu nisam znao da sam 10 mjeseci proveo u iluziji i lažima.
Niti da sam opet nasjeo na ono što najviše mrzim... Dvoličnost.
Nikada neću shvatiti kako ljudi uspiju glumiti emocije. pokusavao sam i ja ali to je moguće 1 noć i potroši te. za 200 sljedećih.
Zamišljam opet prošlost, vrtim kroz sjećanje. boli...
Nakon svih veza u kojima sam bio, izvukao sam toliko lekcija da sam bio uvjeren da sam spreman imati vezu koja ne poznaje probleme koji se ne mogu riješiti. Nakon toliko slatkih riječi i moje hladno srce je voljelo. obožavalo.
Volio bi reći da sada mrzi... ali jebeno samo boli.

Saznam jučer da ista cura koja mi je govorila da je sve s nama super i da joj ništa ne nedostaje, da ju ne gušim i da me voli je pričala kako sam oduran prema njoj i glumila žrtvu. Saznam da ista osoba koja mi je rekla da me voli me je varala iza leđa. Saznam da isa ona osoba koja mi je podarila svoje tijelo i govorila da želi uvijek biti samo moja je bila baš sve, samo ne samo moja. Vrtim tako misli kroz glavu i bio bi lud kada bih probao prestati.
U glavi odzvanja pitanje zašto. negdje duboko se kriju suze.
Oči bi posuzile... ali srce je i više nego razoreno. da bi definirao tugu koju osjećam. jer mržnja prema životu, prema ljubavi, prema tuzi i suzama... kao da proždire sve u meni...

Nakon toliko puta ponovljenog neću te nikada povrijediti. nakon toliko dobre glume. osjećao sam se tako jebeno sigurno. dao sam prokleto srce a rekao sam da neću. dao sam se u vezu... i bilo je lijepo, bilo je...
Dok nisam saznao... da je sve... samo bila laž...
Kao da sam proveo vrijeme sam s sobom...
Pišem ovaj post krvavih očiju od ne spavanja, spavao sam 25 min max 30 i nisam mogao više. to je sve za danas izgleda.
pogledam se u ogledalo i sjetim se uvijek nje ispred sebe. kako sam ju grlio i dođe mi da zaplačem. ali stisnem šaku i zube i natjeram se da zamrzim. na trenutak zaboli pa popustim. ne mogu ubiti emocije samo tako.. ali ubiti ću ih.


Iza mene je 9 godina od prve veze. u tih 9 godina toliko puta sam dobio nož u leđa da ne vjerujem više ni prijateljima ni curama.
U mojem pogledu se vidi žeđ za osvetom. U meni je bijes koji čeka priliku da izađe van. Gospon s razbijenom facom od sinoć bi mogao pričati više o tome. Ne treba mi puno da udarim, da ubijem. Jer kao što sam već nekoliko puta rekao. ja mogu provesti život u zatvoru i izaći van. ali iz groba još nitko nije izašao. taman i kada bi mogao, ubio bi ga opet.

U meni bol postaje mržnja. Kopka me to sve jebe me, boli me.
U meni se rađa nova/stara smirenost. Koja je toliko posebna i hladna ja jedva čekam da me ispuni. Onakav kakav sam uvijek bio. Kada sam bio sam... miran, spokojan, hladan. onoliko dugo dok se ne približiš. vrebao sam priliku da smrvim svaki atom ljudskog postojanja. jer jebeno mrzim ljude.
Isti sam i u vezi. samo onda nas je dvoje. I još sam agresivniji kada treba obraniti nekoga koga volim.

Ali volim drugoga sebe. Ja želim uvijek biti drugi ja. Pronađite moj post u kojemu pričaju blacken i the angel. moja 2 lica, moje 2 osobnosti.
Ja želim zauvijek biti Blacken.
Da se ona nije pojavila i bio bih kao do nje. Prazniji, hladniji, opasniji? za sebe, da. Ali ja nikada nisam odbacio taj dio sebe. najbolji dio sebe.

Jednog dana možda i ne budem oklijevao. uzet ću nož i izbosti svu stoku koju stavim na popis. često sanjam o tome. često sanjarim o tome.
Pun mi je kurac ljudi koji se igraju vatrom i ne boje se opeći. jer misle da je to samo trenutak. Ja ću vam spaliti jebene osmijehe s lica. kao vatra samoga pakla. spaliti ću svaki dokaz vašeg postojanja i uživati u svojoj osveti.

Mrzim.
98% ljudi.
Mrzim život.
Ali zašto živim?
Da sve oni koji su mene naučili mrziti život. požele da se nikada nisu rodili

Post je objavljen 29.05.2011. u 07:53 sati.