Sanjala sam te. Kazaljke su stale na pet minuta do ponoć.
Ostale su tako nepomično punih trideset i sedam minuta. Nedostatno za jedan san. Previše za stvarnost.
Shvatila sam to u trenutku kada se nebo odvojilo i za sobom ostavilo besprijekoran trag savršenstva u nastajanju.
Snovi uvijek biraju sretne završetke.
Takvoga te pamtim da bi mogao biti jednoga dana kada se sretnemo.
Ponavljam samoj sebi kako još uvijek vjerujem u snove. Čarobni napitak koji sam idućeg dana stvorila ubrajam tek u priručna sredstva. Ne zaboravi svaka je pomoć dobro došla.
Nisam sasvim sigurna jesam li umjesto pera trebala ubaciti tek jedno zrno soli više.
Ostavljam podsjetnik napisan velikim slovima "PROVJERI RECEPTURU", malim slovima dodajem "usput svrati do dućana po dvije, tri tamne čokolade i jedan čips od paprike".
Razmišljam naglas. Ako te začaram još večeras sutra bi mogao biti divan dan.
Neodlučna sam. Svakako ću se morati pozabaviti s konceptom donošenja odluka u jednom od sljedećih dana.
Uzimam pauzu do vikenda.. od snova i od stvarnosti.
Post je objavljen 18.05.2011. u 01:11 sati.