Odjenut ću skute oronulog pjesnika ,
I blesav osmjeh nekog uličnog lika,
Staze svoje popriječit bludom,
Pa nek me proglase ludom.
Ni glasa svog iz grla neću dat ,
Uzalud češ majko mene zvat .
Mene više , među trijeznima nije
Pa nek suzu lije , kom se lije .
Živjela sam život , bolje nisam mogla
Drago mi je ak samo kome pomogla,
Lomila srca, to najbolje sam znala,
Bog mi je svjedok za ljubav bi sve dala.
Al ljubav se krila , u punoj čaši,
a ponekat i u vinskoj flaši ,
Ljudi moji ja nisam živa,
ak se u vinu neuživa.
Tako se pišu pijane note,
Dok drugi osvjaju planinske kote,
I baš me briga što če ko reči,
Nestat ću ako vino neče teči.
Zagorje v Duši , čaša na stolu.SeDmA nije pri sebi ...
Post je objavljen 16.05.2011. u 14:57 sati.