Knjizevni velikani, Kafka, Orwell i Camus, kao da su uskrsli na samoj margini jedne od najtragicnije povijesne dekadencije, koja je usljedila nakon starogrcke kulture na svom prelaznom vrhuncu s devetnajsto stoljetne humanisticke znanosti u njen strmoglavi ponor imperijalistickog rasula Prvog i Drugog svjetskog rata, i kojem pristize u spasiteljsku pomoc hitlerov i staljinov nacionalsocijalizam dvadesetog stoljeca.
Svaki na svoj nacin, doslovno naziru jednu silaznu putanju civilizacijske epohe kao neminovnu cinjenicu prouzrokovanu, rijecima De Leona: „ ...gdje socijalna revolucija kasni iz bilo kojeg razloga, reakcija je njena alternativa.“
Preostanu li neki daljnji prostori historiji, iz cijih bi se , jos uvijek plamtecih zgarista ponovno regenerirala, njihova bi djela „Proces“, „1984“ i „Sranac“ ostala jedno trajno upozorenje covjecanstvu kako ono vise nebi moglo jos jednom zapostaviti dijalektiku vlastitog razvoja s jednog ekonomsko politickog stupnja prema novim visim civilizacijiskim oblicima.
Post je objavljen 15.05.2011. u 17:06 sati.