Ovo je trebao biti deo prošlog posta i to nisam shvatila dok sada nije došao na red ovaj. xD
Zbog toga je ovako kratko, no potrudit ću se nekako produžiti ga malo kroz prepravku. Zaslužili ste to, vratili ste se.
Pi Es, lik koji se pojavljuje kao Dani u prošlom postu, sada je Eleazar. Postovi su pisani još zimus, zaboravih da promjenim na vrijeme.
I da, draga Andrea, vidi čije se ime pojavljuje kroz post. (:
Lav ju gajs. <3
'Damaris, jel ti to neki novi švaler?', upita Tom, smejuljeći se.
Ona je mrzela ljubavna pisma, iako ih je ranije dobijala mnogo. On je znao da ona pisma dobija isključivo od tetke. Ali je jednostavno našao prigodan trenutak da ubaci neku od svojih detinjastih šala.
Odakle njoj 'švaler'? Šta će joj to uopšte?
'Neko postavlja zamku.', rekla je, gužvajući dijel pergamenta koji joj je bio u desnoj ruci.
Očekujući neku banalnu glupost, galantno je držala kolačić sa marmeladom u lijevoj ruci, međutim, isti je u sljedećem momentu bio na porculanskom tanjiru, gdje mu je, činilo joj se, i bilo mjesto.
'Tko postavlja zamku, šta krmljaš?', upitao je Tom, nadižući obrvu te mu je očima trenutno iščitavala onaj 'da li si normalna?' pogled.
'Pročitaj pa ćeš vidjeti.', reče ona i dade mu galantno već gotovo uništen i izgužvan pergament.
Tom ote to, namršti se i baci se na čitanje kraćeg pisma koje je donijelo Damaris nemir od ranog jutra. Ona to nije pokazivala, elegantno je uzimala sok od bundeve i jela kolačiće. Nic i Sam nisu ni vidjele da je ona dobila pismo i tako je bilo najbolje, dok ne shvati tko ga je poslao.
Njen otac je mogao znati što se sprema, ali ne i da ona to zna.
'Nisi razmislila o mogućnosti da je to stvarno Eleazar?', upitao je on, vraćajući joj pergament koji je ona zgužvala i stavila u džep pelerine.
'Tome, on možda zna šta se dešava, ali ne vjerujem da bi bilo kako mogao znati da ja znam bilo šta o tome.', ponovila je na glas svoju misao.
'A nisi razmislila da je i dalje dovoljno moćan da bi našao glasnike ovdje?', pokušao je da je ubijedi da možda ovo nije zamka.
'Tome, ja ga ne znam, niti on zna mene.', uzdahnula je Damaris, da bi se smirila. 'Ovo može da bude samo zamka, što samo pokazuje da je moja teorija o svemu točna.'
'A ko bi to pokušao?'
'Svećenik koji potpomaže Smrtonoše.', rekla je, vidjevši da Nickolas ustaje sa stola, sav smiren, galantan i nadmen.
'To ne možeš da znaš.'
'Ali mogu da saznam.', rekla je, grubo ustala te krenula ubrzanim korakom za njim.
Dok su sve djevojke primjetile da ona juri za njim, misleći da je ludo i nezaboravno zaljubljena u njega kao što je mnoštvo djevojčica bilo, on nije. Stezala je štapić u džepu, spremna da se brani ili da napadne. Bijes koji je trenutno osjećala se nije mogao uporediti sa bilo čim. Netko se igrao sa njenim osjećanjima. Nečim što je njoj bilo na uvrnuti način značajno. Previše značajno.
Ako je bio Nickolas, nije se mogao izvući. Jednostavno nije mogao proći nekažnjeno.
Kada su, on hodajući sporo, a ona brzo za njim, zamakli u hodnik ka Tamnici, izvukla je štapić.
'Nickolase, uspori! Odmah!', viknula je na njega, a on se, bez riječi, ne okrećući se, zaustavio.
Prišla je užurbanim korakom, stežući štapić u ruci, vidno bijesna.
'Hvala što upropaštavaš već upropašteni život.', stala je ispred njega.
'O čemu govoriš?', upitao je smireno i tako jednostavno naivno.
'Ma daj, nemoj da se praviš lud!', viknula je, ignorirajući ono na šta je zapravo trebala da padne i da se smiri. 'O ovome!', rekla je, izvlačeći grubo pogužvani pergament iz džepa te razmahujući se sa istim u ruci.
'Govoriš o izgužvanom pergamentu?', upitao je on, i dalje smireno ali nadmeno. 'I dalje ne znam o čemu je riječ. Prevod, molim?'
'Šta imaš sa Arhiepiskopom tame?', upitala je grubo.
On zanijeme.
'Šta imaš sa njim, OPET ponavljam pitanje?!', vrh njenog štapića se našao njemu na vratu, a njen bijes se beše osjećao na kilometar.
'Ako me ubiješ, nećeš saznati.', rekao je on.
'O da, hoću. Ili ćeš mi ti sam reći ili ću naći njega i pitati ga.', bijesno je progovorila.
'Njega nitko ne može naći, pa čak ni ti.', rekao je. 'Znam i ne planiram ti reći.'
'Nećeš reći MENI što sam mu rođena kćerka?', i dalje je držala vrh štapića na njegovom vratu, a on se odmače.
'Damaris, nemoj!', čuo se Tomov glas.
Nickolas beše iznenađen njenim poslednjim pitanjem, gotovo nije mogao ni da skupi snage da progovori. On je mislio da je ona ...obična svećenica. Ni u snu nije mogao misliti da je baš ona njegova kćerka.
Dok se on mislio, a ona preteći štapićem gledala u njega, Tom je doleteo brzinom svjetlosti te je povukao.
'Damaris, batali, pusti, nije važno ...', govorio je, a ona se rukama slabašno otimala.
'Tome, važno je, pusti me!'
'Damaris, pričat ćemo kad se smiriš ...', poče on, a ona se otrže, krenuvši za štapićem koji joj je ispao prilikom
otimanja.
'Ošamuti!', povikao je mučno, zatvarajući oči da ne vidi posljedice čini, a sljedećeg momenta je Damaris ležala na kamenom popločanom podu bez svijesti.