Osmjesi. Ozbiljnost. Tmurni pogledi. Iskre zaljubljenosti u očima.
Tako je lako promatrati ljude iz skrovitog mjesta.
Sjedim u kutu omiljenog kafića, koji je danas samo bolna uspomena na poljupce primljene i dane u starim, istrošenim kožnim separeima. Zapalio sam treću cigaretu otkad sam stigao i ispustio dim u smjeru šanka za kojim se stariji, ćelavi konobar pokušavao sporazumjet s nekom pijanom budalom. Kava uvijek kasni u ovom kafiću i ne bih ga baš preporučio onima koji imaju problema sa strpljenjem, lošom poslugom ili hladnim pićem kojeg bi inače na drugom mjestu dobili toplog.
Otvore se vrata i umjesto idiličnog zvuka zvonceta iznad vrata, pažnju mi na to skrene njihova nervirajuća škripa. Posljednje, slabašne zrake sunca su nakratko obasjale mračan kafić.
Uz mnogo poleta koji je uvijek nagoviještavao pucanje životne energije u njoj, prišla mi je stara prijateljica i sjela nasuprot mene.
Šaljivo je preokrenula očima i promrmljala neku ispriku oko gužve u prometu.
Njeni smeđi, čokoladni, rekao bih, uvojci, lagano su se razmrsili dok je vješala tanku jaknu na naslon svoje stolice.
- Muki, ja ću kavu s mlijekom. Potrudi se da stigne prije nego što ću odlazit, može, srećo?- viknula je konobaru koji se i dalje hrvao riječima s lokalnim pijancem.
Zatim je pozornost usmjerila na mene. Nalaktila se na mramorni, okrugli stolić i sklopila ruke te na njih naslonila bradu. Oči, zelene poput najzelenijih proljetnih livada, zagledale su se u mene i prepoznah zabrinutost u njenom pogledu.
- Kako si?- dahnula je pitanje koje je bilo više od uobičajene kurtoazije.
- Živim.- rekoh.
- I mentalno?- upitala me.
- Plešem po granici đavoljeg kotla.
Uzdahnula je.
Još se na tren zamislila promatrajući moje ispijeno, blijedo lice, a zatim iz džepa jakne izvadila kutiju plavog Waltera.
Ironično sam uzdahnuo vidjevši cigarete.
- Nije bilo onih mojih, pa sam kupila ovo.
Kimnuo sam glavom.
- Pišeš?
- Ne pišem, ali vjeruj mi na riječ da sam veći umjetnik no ikad prije.
Kimnula je glavom i pripalila cigaretu.
- Trebao bi pisati. Uvijek sam voljela tvoje pisanje.
- Da se pisanje sastoji od puno ništavila, napisao bih već bezbroj knjiga dosad, ali znaš...riječi su tu.
- I ubijaju te.- shvatila je.
***
Hvala Vam svima. Neopisivo.
Post je objavljen 09.05.2011. u 20:36 sati.