Marketing
Prehrana djece od 2. godine života
Da li je "dobro uhranjeno dijete" ujedno i zdravo dijete?
U našem podneblju pojam zdravog djeteta vezan je uz njegov apetit i izgled (dijelom tačno, dijelom zabluda). Apetit jeste pokazatelj zdravlja, jer bilo kakav poremećaj općeg stanja očituje se odbijanjem hrane, dok je s druge strane izgled djeteta (tj. debljeg djeteta) vezan za krivo poimanje zdravlja. "Dobro uhranjeno dijete" je zdravo dijete hranjeno nekvalitetnim namirnicama, u kojima dominiraju brašno i koncentrirani ugljikohidrati, a nedostaju adekvatne gradivne materije - kvalitetne bjelančevine, minerali i vitamini.
Hipokrat je rekao: "Naka tvoja hrana bude tvoj lijek, tvoj lijek neka bude tvoja hrana". Ova prastara izreka dala je doprinos širenju ideje o povoljnom utjecaju hrane na jačanje zdravlja i otpornosti organizma te liječenju nekih bolesti i povreda. U 18. stoljeću postavljeni su temelji biokemije probave s prvim znanstvenim saznanjem o utjecaju hrane na zdravlje.
Priča o jogurtu
Posljednjih desetljeća posebno se proučava jogurt, namirnica poznata tisućama godina (prvi zapisi o jogurtu datiraju 6.000 godina prije Krista). Crijevo je najveći imunološki organ u čijem se sadržaju nalaze brojne "pozitivno-korisne bakterije". Ovu crijevnu mikrofloru remeti povišena tjelesna temperatura, stres, lijekovi (posebno antibiotici), nepravilna prehrana. Neke bakterije, poput onih iz sojeva Lactabacillus imaju povoljan efekt na zdravlje kada se unose hranom ili kao dodatak hrani. Najviše pozitivnih osobina se pripisuje probioktiku Lactabacillus rhamnosus GG (LGG).
Rezultati brojnih istraživanja potvrđuju da redovna upotreba mliječnih proizvoda s probioticima jača imunološki sustav, posebno u dječijoj dobi. U istraživanju grupe zdrave djece koja sutok sedam mjeseci konzumirala mlijeko obogaćeno sa LGG, došlo je do smanjenja pojave bolesti za 16 posto, smanjenja disajnih infekcija za17 posto i smanjenja primjene antibiotika za 19 posto.
SAVJET: Dijete do pete godine treba dnevno popiti najmanje 0,5 l mlijeka, i to sa 3,5 posto masti.
Da nam male pametnice budu još pametnije
Metabolički gledano, mozak je vrlo aktivan organ, što bi značilo da je istodobno i poprilično "gladan" organ. Određene komponente hrane imaju uticaj na moždane aktivnosti (mentalne sposobnosti), poput koncentracije, pamćenja, motornih i senzorskih vještina. Zdravlje mozga u velikoj mjeri ovisi o unosu kvalitetnih kiselina čiji je dobar izbor riba
(Omega - 3 kiseline).
Znanstveno je dokazano da DHA - dokozaheksaenske kiselina poboljšava mentalne sposobnosti predškolske djece. Ispitivanje je obuhvatilo 175 četverogodišnjaka koji su tijekom 4 mjeseca dobivali u prehrani 400 mg DHA svaki dan te su u krvi značajno povisili razinu ove masne kiseline. Ova grupa djece je na testu vokabulara (standardni test spremnosti za školu) pokazala značajno bolje rezultate u odnosu na djecu koja nisu konzumirala hranu obogaćenu DHA.
Odbijanje hrane i izdržljivost
Česta je pritužba roditelja djece dobi 2-8 godina da dijete ne jede dovoljno ili jede pogrešnu hranu, odnosno, da svoj jelovnik sužava na samo nekoliko namirnica. Računa se da 1 / 3 predškolske djece pati od smetnji hranjenja, a da skoro sva djeca u jednom periodu odbijaju hranu ili su izrazito izbirljivi. U vrijeme obroka, dijete može sjediti sa hranom u ustima ili reagirati povraćanjem na pokušaj hranjenja nasilu. To je rezultat neprihvaćanja novih okusa, želja za privlačenjem pažnje roditelja ili želja za održavanjem nekih rituala kod hranjenja.
Pomanjkanje apetita: može dovesti do dramatičnih situacija u porodici, posebno u odnosu majka-dijete. Majčino nastojanje da dijete pojede obrok često je uzrok sukoba. Sukobi su neminovni, dijete se želi osamostaliti, a istodobno je ovisno o majci. Privlači ga sve što je novo, ali je privžen svojim navikama. Roditelje obuzima nemir, briga, pa čak i ljutnja. Često se kao slab apetit naglašava situacija kada dijete ne pojede cijeli obrok ili izostavi obrok, ne uzevši u obzir koliko je dijete pojelo npr.. za užinu pa možda stvarno nije gladno.
Selektivno jedenje: to znači da djeca jedu samo dvije do tri vrste hrane, najčešće na bazi ugljikohidrata. U ovakvim slučajevima tjelesna težina nije promijenjena i roditelji se ne brinu toliko o zdravlju djece već ih brine socijalizacija djeteta.
Sveobuhvatno odbijanje hrane: vrlo je rijetko i najčešće se javlja kao odgovor na traumatsku situaciju. Kod takve djece dolazi do gubitka na težini i ova pojava zahtjeva potpunu obradu i tretman stručnjaka. Kada se roditelji suoče sa problemimaodbijanja i izdržljivosti hrane, pribjegavaju nekom od rješenje, npr.. uvođenje igre ili rituala pretvarajući hranjenje u zabavu ili igru - takvo ponašanje roditelja potiče dijete da istraje u svojoj namjeri, jer time zaokuplja dodatnu pažnju roditelja.
Hranjenje nasilu: šiljenje, ucjenjivanje, podmićivanje i slično što kod djeteta dovodi do još jačeg odbijanja hrane i upornosti u svojim odlukama ili pak kod djeteta razvija neke druge psihološke probleme.
Mali savjeti roditeljima kako da izađu na kraj a malenim "izbirljivca"
- Periodi izbirljivosti i odbijanja hrane kod djece prođu brzo, ako se oko toga ne diže velika buka. Bez obzira što jede lošije, djetetu nudite raznovrsnu hranu, jer je važnije da jede razne namirnice, a manje je bitna količina. Ako dijete ne želi jesti povće, potrebna vlakna za rad crijeva i vitamine može dobiti iz voća. Ako ne želi jesti hljeb, potrebne sastojke može dobiti iz žitne kaše. Na duge staze, najvažnije je da dijete nauči jesti namirnice različitog porijekla.
- Većina djece ne želi probati novu hranu, ali vi nastavite nuditi malu porciju 2-3 puta sedmično. Mnoga djeca počnu jesti nakon što im je ponuđeno desetak ili više puta.
- Dijete ne mora jesti "sve" pa se potrudite da mu prilagodite jelovnik, istovremeno poštujući osnovno prehrambeno pravilo: RAZNOVRSNOST. Unosom većeg broja namirnica povećavaju se izgledi za dovoljan unos potrebnih prehrambenih elemenata. Hranu minimalno solite, slatkiše u dnevnom unosu svedite na malu mjeru, ne dozvoljavajte previše grickalica ili pretjeranu količinu sokova koji zasite djecu.
- Izbjegavajte koristiti hranu kao podmićivanje ili nagradu. Nemojte dijete ni posebno hvaliti što pojede. Prehrana je nešto prirodno i tu se ne radi o uspjehu. Dopustite da dijete razvije sopstvenu inicijativu za hranom pa izbjegavajte nagovaranja i umiljavanja oko hrane.
- Pogotovo izbjegavajte kažnjavati dijete jer nije pojelo "dovoljno". Štetne su prijetnje djetetu da ćete ga napustiti ili poslati od sebe. Postoji rizik da se time razvije negativan odnos prema hrani pa tek tada će doći do velikih problema.
- Pozitivno ohrabrivanje prikladnog ponašanja je snažno oružje u izgradnji pravilnih navika hranjenja kod djece. Potiče pozitivan stav prema pojedinim namirnicama. Bez obzira da li je dijete pojelo cijeli obrok ili ne, ponudite ga voćem za desert.
- Nemojte djetetu nuditi velike porcije uz zanovijetanje i gunđanje da mora sve pojesti. Radije dajte još jednu porciju ako to dijete želi. Dopustite većoj djeci da sama stavljaju hranu u tanjir. Na taj način će brže naučiti koliko im je potrebno da budu siti.
- Učite dijete da se raduje hrani, ali jednako ga učite dobrom ponašanju za stolom. Neka jede jedino za stolom, nikako u krevetu ili drugdje.
- Naučite dijete da svaki obrok jede u miru is ljubavlju, zajedno sa ostalim članovima obitelji. Također je važno ne praviti drastične razlike između obroka koji jedu roditelji i obroka za dijete, jer će to biti psihološki vrlo važna poruka za dijete
Post je objavljen 25.04.2011. u 17:21 sati.