Pssssst, tiho, ne pričaj nikom,
možda se nikad ni desilo nije.
Osvrni se malo, pogledaj ljude,
svi nekud jure, kome je stalo?
Možda je sve odavno tek u tvojoj glavi.
Teško je svima, svi borbu vode,
netko za život, netko za vlast.
I koga je briga što zaklinješ Boga,
da milošću svojom muke ti skrati,
jer možda kad odeš u vječnu tamu
sobom poneseš i istinu pravu?
Pssssst, tiho, ne pričaj o tome,
šapuću glasovi u tvojoj glavi.
Ne slušaj ih,lažu, ti znaš najbolje,
vikni do neba i Bog neka te čuje!
Jer bio si tamo, dok snage je bilo
i tjerao Vraga do na kraj svijeta.
Dotaknuo Smrt i gledao joj lice,
vjerovao da dobro pobijediti mora.
Htio si dobro, a vratili zlom su
i sada ti kažu: Za sve kriv si sam!
Pssssst, tiho i ne pričaj nikom...
pobjeć' od svega bilo bi lakše,
a možda bi neki baš to i htjeli.
Slušat ne žele i nije ih briga,
zatvaraju oči i okreću glavu.
Vjerovati malo ko mogo bi tebi,
jer ljudi ne žele taj osjećaj krivnje.
Pssssst, tiho i ne pričaj puno....
i ne daj da slome još ovo što imaš,
tvoj život,....tvoj ponos.....
to malo nade u srcu što osta........
2006. g.
Post je objavljen 16.04.2011. u 10:05 sati.