Marketing
6+1
opet nemir, dileme
odgovoriti
ne odgovoriti
javiti se
šutjeti.
ruka poseže za aparatom
pišem
brišem.
tolika podudaranja među nama na daljinu,
zazivanje jedno drugog.
a trebalo je biti gotovo već odavno.
sve je trebalo već odavno zaboraviti.
napisala sam lani u ovo doba:
"prije 6 godina dogodilo se nešto:
jedne su oči pogledale u moje nekako drugačije, dublje od drugih.
i nešto se dogodilo, neki potres svih osjetila izvana.
a još dublje bilo je pogođeno neko mjesto unutar mene same..
osjećala sam se, prvi puta u životu, odabranom za nešto veliko, posebno.
izvučena iz mase, prepoznata, vrijedna potrage.
pokrenulo se.
zaplovila sam lađom nepoznatim vodama.
dubinski uzdrmana, sve što je dotad imalo vrijednost i neupitno značenje
postalo je samo pozornica po kojoj sam se kretala
ustreptala, izbezumljena, željna, gladna, nestrpljiva,
zatvorena u svom tom ludilu, prikrivajući se od njih, svojih najdražih.
no svijet je mjesto u kojem srećemo razne ljude.
i te oči su skrivale štošta i polako se razotkrivale.
bliskost i svemirske daljine,
letovi prostranstvima i padovi u ambise
uslijedili su.
uzdizalo me i bacalo, zanosilo i lomilo.
i shvatila sam da sam usred priče koja ne može imati sretan kraj.
a kraj je nekad tako dug, kao da mu ni nema kraja.
i ništa ne znam;
svo znanje, iskustvo, pamet i razum gube bitke jednu za drugom.
ali i sve silne emocije koje su me razdirale do bola, gube snagu."
gdje li sam sada, na izlasku ili ponovom ulasku u tu priču?
Post je objavljen 13.04.2011. u 22:31 sati.