Marketing
Everything counts.
Long time no see.
Toliko dugo nisam pisala niti obitavala na blogu da mi je trebalo par minuta da se sjetim adrese. Jebote.
Sjebala sam. Sjebala sam u tolikoj mjeri da nema smisla nabrajati sve. Štošta se promijenilo. Više nisam ista ona koja sam bila kada sam prije mjesec ipol pisala post uvjerena u značenje svake rečenice, svakog jebenog slova. Dogodilo se toliko stvari da se više ne prepoznajem. Velika promjena nije bila u planu, ali opet... Ne mogu reći da mi smeta. Unatoč zajebima koji će me skupo koštati narednih mjeseci, nisam požalila niti jednu sitnicu, niti jednu odluku, niti jednu možda impulzivnu reakciju.
Faks je pao u drugi plan. Odjavila sam ispit koji sam namjeravala položiti na ovom roku, pala sam kolokvij iz rima i time si zakomplicirala ionako težak semestar. No dobro, novi radni plan je tu, novi raspored je zalijepljen na zid netom sređene sobe i idemo ispočetka. Od same nule, kao da se ništa nije dogodilo.
On, za kojeg sam tvrdila da mi je potreban više nego zrak, više nije dio mog života. Više od mjesec dana. Bolje mi je bez njega, usudim se priznati. Kad sagledam situaciju sada, nikad mi nije previše pomagao. Mogla bih čak reći da me je dovodio do ludila sa svojom savršenom samokontrolom, savršenim navikama, savršenim stavovima, savršenim svime. Nikad se nisam osjećala dovoljno dobra. Osjećala sam se nedovoljnom, nesavršenom, lošom. Uvijek sam težila promjenama, ponekad samo zbog njega. Ne, ne mogu ga optužiti za vlastito psihičko rasulo, ali otkad mi nije blizu osjećam olakšanje jer znam da sve što radim je samo i isključivo zbog mene.
Možda ste iz ovoga dobile dojam da sam sama. Ne, nisam. Tu je četiri godine stariji kolega s faksa. Pokušavamo si pomoći međusobno, pričamo, učimo, zajebavamo se... Super nam je. Nadopunjujemo se. Seks je odličan. Nijedno ne želi vezu, to bi samo ukvarilo sve. No strings attached.
Zanimljivo kako je u jako kratkom vremenu zadobio moje povjerenje. Zna sve o meni. Razumije. Pričamo o kompleksima, uzrocima istih i nijedno ne može vjerovati drugome kad govori o stvarima koje se tiču fizičkog izgleda. Meni, on je savršen. Mislim da ne postoji osoba koja se ne bi okrenula za njim. On smatra da su njegove mane očite. Well, I don't fucking see it. On isto meni kaže. Ja po petstoti put ponavljam Isn't it obvious?
Između ostalog što se promijenilo, promijenila se i slika moga cilja. Još u zadnjem postu htjela sam ekstremno lagano tijelo izraženih kostiju. Više to ne želim. Želim 52 kilograma teško zdravo tijelo sa blago izraženim mišićima. Želim jesti normalno, baviti se fizičkom aktivnošću, ne gristi se zbog svakog zalogaja kojeg smatram suvišnim. Želim uživati u životu bez suvišnih opterećenja.
Imam 10 kilograma za izgubiti. Mislim da je za to dovoljno 3 mjeseca koliko imam do kraja drugog semestra u kombinaciji sa uravnoteženom prehranom, teretanom i povremenim trčanjem po Bundeku. No vidjet ćemo. Wish me luck!
Dandy loves you.
Post je objavljen 10.04.2011. u 21:09 sati.