Činjenica da dugo vremena nije bilo novih vijesti na blogu ne znači da je ekipa prestala igrati ping pong. Upravo suprotno. Igra se žešće no ikada, ali po novim pravilima. Odlučili smo napustiti konvencionalna pravila stolnog tenisa i iskoristiti svoje specifične vještine u nekonvencionalnom stolnom tenisu.
Inače, nekonvencionalni stolni tenis relativno je novi trend i zasad se razvija u dva pravca. Prvi pravac usmjeren je na staru školu – igra se do 21, servira se pet puta, koriste se drveni reketi bez posebnih spužvi i guma, a na nogama su obavezno šangajke.
Drugi pravac – i ujedno pravac kojim smo mi odlučili krenuti – malko je zanimljiviji i u standardnu stolnotenisku tehniku uvodi neke okultne elemente. U Zagrebu je formiran Savez područno organiziranih liga nekonvencionalnog okultnog stolnog tenisa. (Budući da je tek naknadno utvrđeno da akronim naziva saveza može dovesti do pogrešnih zaključaka o aktivnosti saveza, kao skraćenica koristi se jednostavno – Savez.) Naša ekipa pripada Ligi šesnaestorice, koja se, potpuno kontraintuitivno, sastoji od dvanaest momčadi, a prostorno obuhvaća Novi Zagreb, južni dio Trešnjevke i Centar. Mi i dalje nastupamo pod dobrim starim imenom.
Pravila nekon pingaća (što je naš šatrovački izraz za nekonvencionalni stolni tenis) vrlo su složena i, što je još važnije, vrlo su živa te se neprestano dopunjuju. Ekipe mogu na susret dovesti do devet igrača: pet igrača moraju svojim tijelima biti prisutni na terenu, tri igrača sudjeluju kao igraće karte, a kao deveti igrač može se koristiti pokemon.
Ovo je dobro mjesto da se navedu članovi ekipe. Uz starih pet članova ekipe, troje novih članova su Špajza (dečko iz Travnog), Zezalica (baba iz Podsuseda) i Tomislav Trbuh zvani Kralj. Ovakav izbor optimalan je jer nam, ovisno o partiji, daje mogućnost da zovemo dvadeset i belu. Odlučili smo se kao pokemona koristiti Gengara jer nam to daje mogućnost da uđemo u psihu protivnika i napravimo materijalnu štetu.
Kao što je već rečeno, pravila nekon ping ponga nisu jednostavna. Temelje se na standardnim pravilima, ali uz značajne izmjene, iznimke i nadogradnje. Osnova je uobičajena – igra se reketima, do jedanaest, na tri dobivena seta. Neke od specifičnosti su sljedeće:
- u svakoj utakmici igra se pet partija
- svaki igrač prije utakmice mora dokazati svoju mušku moć (budući da u regulama nije specificirano što se smatra pod muškom moći, Zezalica ovaj uvjet ispunjava trljanjem svojih ženskih otvora o Gazivodu, dajući mu slatke male šamare i tjerajući ga da je zove "gospodaru")
- prije početka svakog boda, igrač koji prima servis ima pravo rukom baciti lopticu u tijelo igrača koji servira, a ovaj se pritom smije braniti isključivo svojim laktovima (ovaj uvjet jedan je od tri razloga zbog kojih Četverooki noćima jeca na svojem ružičastom jastuku)
- pokemon može ući u bilo kojem trenutku i zamijeniti bilo kojeg igrača (u regulama stoji doslovno takvo pravilo, što znači da pokemon naše momčadi može ući u igru i zamijeniti igrača protivničke momčadi i namjerno gubiti bodove. Reakcija na ovo je, potpuno očekivano, ulazak suparničkog pokemona i zamjena našeg igrača. U takvoj situaciji motivacija igrača postaje perverzna jer svaki pokemon igra za suparničku stranu. Pokemoni, prirodno, igraju što je moguće lošije kako bi izgubili što je moguće više bodova. Zbog predvidljivog raspleta ubacivanja pokemona na suparničku stranu, ovakva se strategija primjenjuje samo u rijetkim situacijama.)
- umjesto fizičkog igranja partije, ekipe se mogu dogovoriti i partiju odigrati igraćim kartama (igrači su rangirani prema napadačkim i obrambenim vještinama, formi, motivaciji, građanskoj inicijativi, imanju bekenda, zajebanosti servisa, sklonosti flekanju, spremnosti na romantične huncutarije i imanja bojazni od padanja na pod)
- igranje partije igraćim kartama moguće je uspoređivanjem određenih karakteristika igrača ili "kokanjem" (nastojanjem da se pokretom šake preokrene što je moguće više karata koje su posložene na podu).
Danas je odigrano prvo kolo u kojima smo se borili protiv ekipe Veneričnih koala iz Zapruđa. Unatoč zanimljivom imenu, radi se o četvorici starijih gospođa (koje nismo pitali zašto su, za miloga im Svetovida, u ime ekipe stavili venerične), tri karte na kojima su bile njihovi muževi i, konačno, Charmanderu.
Naš Gengar i njihov Charmander išli su skupa u Lucijan Vranjanin. I dalje imaju prijateljski odnos, ali se jednostavno više ne čuju. Charmander se čini kao gala frajer. Dečko je skužio da Četverooki u bočici ima "pojačani" gemišt (što je izraz koji Četverooki koristi za pet decilitara vina; dakle doslovno za pet decilitara vina, a to stavlja pod upitnik korištenje pojma gemišt), a Četverooki je pak skužio da Charmander nije stranac na području aromatiziranog duhana. Dovoljno je reći da su njih dvojica svojim gejstvovanjem onečistili cijelu dvoranu.
Prvi je igrao Gazivoda. Protivnica mu je imala gušu, o koju je uporno trljala lopticu. Gazivoda je nastojao sakriti gađenje iza kamenog lica, ali otkrile su ga oči. Baba je prepoznala slabost i s nekoliko ga rutiniranih poteza uništila. Gazivoda je pokušao biti hrabar i plakanje ostaviti za doma, ali ga je baba na kraju partije zagrlila i gušu mu prislonila o njegovo lice. Plač je bio trenutan i nesnosan.
Sljedeći je igrao Nemadija. Na suprotnoj strani bila je oniska gospođa s nacrtanim obrvama. Dvoboj je bio utoliko zanimljiviji što je baba, kao i Nemadija, igrala penholderom. Nemadija je bio nemilosrdan i uporno je suparnici vraćao na bekend. Vraćanje bekenda penholderom zajeban je pothvat i Nemadija je izašao kao pobjednik. Na pitanje zašto ona njemu nije vraćala na bekend, teta je odgovorila da je ona stara škola. Četverooki joj je dobacio da je ona najstarija škola ikada, na što mu je ona viknula da je vodila ljubav s njegovom majkom i to namjerno loše kako Četverookoga majka ne bi u tome uživala.
Ova izmjena uvreda nepovoljno je utjecala na Četverookog. Igrao je s jednom rukom u džepu, nije mogao pratiti rezultat, cijelo je vrijeme bio odsutan duhom. U jednom se trenutku čak spotaknuo i pao na pod te se cijeli porezao na mrtvog ježa koji je trulio pored stola. Partija nije bila lijepa, ali je pripala suparnicima.
Četvrta i peta partija odigrane su preko igraćih karata. Ispostavilo se da suparnici nisu tu tehniku u potpunosti svladali jer su se stalno čudile kako mi stalno zovemo dvadeset do kralja i belu. Špajza je to, iz samo njemu znanih razloga, zvao "četrdeset ko od majke rođenih". Ranovrsne kvalitete i karakteristike naših igrača (gdje su se posebno istaknuli odnos tjelesne mase i snage reterna kod Zezalice, te kvaliteta koordinacije oko-ruka kod Kralja Tomislava) omogućile su nam pobjedu u četvrtoj i petoj partiji.
Upravo je to čar nekon pingaća. Babe možda jesu bile jače, ali naša je ukupna strategija bila kvalitetnija. Pobjeda je pobjeda, kako bi rekao Đambo Đambo Đambo, ali ovakav splet okolnosti ne smijemo očekivati i u sljedećim kolima. Moramo poboljšati svoje bekende; Zezalica mora dobiti još deset kila u stražnjici kako bi mogla početi unapređivati rad nogu; Gazivoda mora početi nositi sportski grudnjak jer mu klataranje grudi smeta u duljim poenima; a Četverooki mora prestati s "pojačanim" gemištima. Previše se toga još mora napraviti. Ali, kako bi rekao bard nekon pinga ponga, pobjeda je pobjeda.
Post je objavljen 10.04.2011. u 00:51 sati.