Čuješ li, kada te dozivam
Noćima bez sna
Čuješ li me, moje srce koje želi da ti se preda?
Sunce obasja moje umorne oči
Nakon još jedne besane noći
I teškom rukom umornom od života
Pišem ove redove u kojima je sva tuga, bol, ljubav i ljepota.
Čini mi se kao da nikada nije moglo bolje
I onda izgubim i ono malo volje
Čini mi se da nikada nisam mogao postići više
Samo izgubljeni mladić koji ove tekstove piše
Baca suze u vjetar i pokapa snove
Ironično se nasmije dok stvara nove.
Počinje novi dan
uzdahnem, zagrlim jastuk i pokušam utonuti u san
Ne želim živjeti još jedan dan
želim da prođe, želim da ga zamijeni san.
Budim se i poželim da je još uvijek sve san
Da mogu kada sve krene po zlu da izađem van
Da napustim svijet i tijelo da napustim sve
Probudim se na nekom drugom mjestu gdje nemam problem te
Negdje daleko od svih, daleko od tebe.
Poželim često da život bude kao i san
Za par dana da te se više nikada ne sjećam
Nikoga i ničega, da sve bude obrisano i da počne iz početka
Ovaj život i ovaj svijet su moja kletva.
Još jedno jutro, još jedna zora
Još jedno more snova
I moja lađa na moru bez kraja
U nadi da potone i ostane u beskrajnom carstvu zaborava.
Post je objavljen 01.04.2011. u 07:45 sati.