Sjedim polubolan u običnoj hotelskoj sobi, visoko.
Pendžer je poluzatvoren. Rijedak promet. Čini se da je otkucala ura.
Češem bradu, trunim iz nje trunje
Promatram ožiljak od klanja u
Zrcalu, i talisman s praznim okom
Punim pepeljaru,
Prestao sam smišljati gadarije.
U meni nema ništa staro, osim organa.
Krulji drob.
Palim neke negda fejvane blogstranice, smrznute u vremenu.
Funny.
Ostat će takve, i za 30 godina, kliknut ću ih samo ja,
i nitko.
Ostavismo traga!
Infinitezimalnog, ali - svejedno!
Prekjučer sam mrzio ljudski rod.
Danas, manje.
Ne zbog nekog razloga, jednostavno – izlizalo se.
Sve se izliže, čak i majica na Buttheada koju sam pazario u proljeće '94 u Austriji i posve neusklađeno, kao i sve tih godina, nosio.
Napinje se trulež.
Ostavljam traga.
Post je objavljen 22.03.2011. u 22:14 sati.